Kad god napišemo da je Rijeka protuturistički grad, lokalpatriotski komentatori na Faceu žestoko nas napadaju zbog takve ocjene. Što nije problem; katkad je u redu biti lokalpatriot. Rijeka, međutim, zaista jest protuturistički usmjerena. O tome najbolje govori činjenica da Rijeka, veliki grad na moru, nema ni jedan dobar hotel (Bonavia to već dugo nije) i ni jedan zaista vrhunski restoran.
Rijeku je, dakle, zaobišla velika hrvatska turistička ekspanzija 2014 – 2016. kad su podaci o broju dolazaka i noćenja skakali dvoznamenkastim godišnjim stopama. Najnoviji dokaz protuturističke riječke orijentacije jest slučaj obnove famoznog broda Galeb.
Riječki gradonačelnik odlučio je zadužiti grad za 44 milijuna kuna kako bi popravio Galeb koji je u derutnom stanju, i od njega napravio veliku turističku atrakciju. Ovdje uopće ne želimo ulaziti u ideološke rasprave o Titovoj ulozi u hrvatskoj povijesti. Ovdje samo želimo upozoriti da većina stranih gostiju mladih od 50 godina (ne računajući Kineze) vjerojatno nema pojma tko je bio Josip Broz Tito.
Štogod mi mislili o njemu, Tito više nije svjetski brand. Njegova je svjetska poznatost nestala s propašću komunizma, rušenjem Berlinskog zida, ratovima u bivšoj Jugoslaviji i marginalizacijom Nesvrstanih. Stoga, uzimati 44 milijuna kuna kredita kako bi se Titov brod obnovio i pretvorio u turističku atrakciju, samo je još jedan dokaz nerazumijevanja turističkog biznisa i riječke postojano protuturističke orijentacije. A Rijeci, koja je sve manje industrijski grad, turizam će itekako trebati.
