Kad se Green Gold prije četiri godine otvarao, bio je zamišljen, među ostalim, kao jedno od središta zagrebačke restoranske scene. Green Gold se, uostalom, reklamirao kao mjesto s čak pet gastronomskih restorana. Točno je da neki restorani u Green Goldu i danas po danu vrlo dobro posluju: to se prije svega odnosi na Sofru, Asiu Gold i Mano. Točno je, međutim, da su po noći svi restorani u Green Goldu osim donekle Sofre, prazni ili poluprazni, pa su u neki skratili radno vrijeme do 17 ili 20 sati,.
Redovito je pun jedino wine bar Dobra vina, ali srijedom kad se ondje održavaju posebne vinske večere koje su već postale neizostavan dio zagrebačkog hedonističkog itinerera. Vlasnici Asie, Mostova i Mana2 još su prije nekoliko godina razmišljali o odlasku iz Green Golda, jer je nedostatk večernjeg prometa zaista teško nadoknaditi.
Turbofolk destinacija za izlaske
U Asiji su lani planirali otvoriti školu kineskog kuhanja kako bi navečer pokušali iskoristiti svoj prilično veliki prostor, Mano je pokušavao s visokom kuhinjom i menijima u slijedovima, dok su Mostovi već nekoliko puta promijenili usmjerenje i identitet. U čemu je,dakle, tajna noćnog prokletstva Green Golda koje njegovim zakupcima stvara ozbiljne financijske probleme.
Čini se da je riječ o tri razloga. Prvo, u Radničkoj ulici danas radi vrlo mnogo ljudi koji moraju negdje jesti. Oni zato za ručak redovito pune restorane u Green Goldu. Međutim, ako ručate u Asiji Gold , ne želite ondje baš i večerati. Kad je, pak, riječ o gostima koji svojim poslom nisu vezani uz Radničku ulicu, valja konstatirati da financijsko srce Zagreba naprosto nije omiljena destinacija za izlaske. Nitko se ne ide provesti u Radničku, ne računajući obožavaeljice turbofolka. To su činjenice.
Problem afterwork termina
Drugo, sam Green Gold iza pet poslijepodne djeluje užasno pusto i hladno. Radi se, nažalost, o prostoru iz kojeg samo želite pobjeći, što je šteta, jer koncept shopping malla s vrhunskim restoranima mnogogdje u svijetu sjajno funkcionira: najbolji je primjer Time Warner centar u New Yorku, gdje se na istom katu nalaze Per Se i Masa.
I treće, u Green Gold Clubu petkom se održavaju koncerti, vrlo često narodne glazbe.Gosti koji posjećuju bolje restorane, uglavnom ne žele imati ništa s atmosferom kakvu stvaraju Miroslav Ilić ili Magazin, ili slični izvođači. Ako ste ikad petkom za vrijeme takvih koncerata večerali u inače odličnom Manu2, vjerojatno ste vidjeli da je vrlo lako odlučiti se da Mano2 ubuduće posjećujete isključivo po danu.
Sam Green Gold ne može se, naravno, odreći takvih kulturno umjetničkih priredbi, jer se ondje vrti prilično veliki novac: trgovci vinom često facinirano pričaju o golemom broju Kozlovićevih buteljki ili raznih pjenušaca koje se vikendima popiju u Green Goldovu narodnjačkom klubu. Čini se, dakle, da za restorane u Green Goldu nema puno opcija: ili će nastaviti žonglirati na dnevnom prometu, ili će morati potražiti druge lokacije.
