U ponedjeljak 19. kolovoza otvorila se obnovljena slastičarna Orijent, u Maksimirskoj ulici u Zagrebu. Legendarni Orijent krajem je proljeća, poslije više od trideset godina, promijenio vlasnike, pa nas je zanimalo je li se što bitno promijenilo i u samoj slastičarni. Prvi je dojam, poslije dva posjeta u dva dana, da se Orijent upustio u rezanje troškova. Naime, barem pola vitrine za kolače zauzimaju kutije s čajnim pecivima i makaroni. Čajna peciva imaju rok trajanja od trideset dana, a manje pakovanje košta trideset kuna. Probali smo, nisu loša, ali nisu ništa posebno.
Svježih kolača manje je nego ranije. Tu su i dalje pojedini stari favoriti bivših suvlasnica sestara Ildizi, poput torti Portofino i Mozart, dok su pojedini atraktivni formati nestali iz ponude. Vitrina sa sladoledima također je zadržala određene klasične Orijentove recepture, poput Ginger i Freda, Lita vilovitog ili Key Lime Pie. Sladoled je korektan, ali nam se još prije zatvaranja Orijenta u srpnju učinilo da nije isti kao lani, preklani ili bilo kad unatrag tri desetljeća, dok je Orijent bio radio uvjerljivo najbolje sladolede u gradu.
Smanjenje udjela svježih, uz povećanje udjela suhih kolača koji dugo traju na polici, jasno ukazuje na strategiju rezanja troškova, što ne mora biti loše. Naime , vrhunske slastičarne u Zagrebu ne prolaze, što pokazuju slučajevi zatvaranja Maka na konac, Timea , pa i neugodni bankrot Le Marquisea, kao i povlačenje starih vlasnika Orijenta iz posla. Od ambicioznijih slastičarni ostao je samo Le Kolač Roberta Hromalića, dok je slastičarna Ljupke Gojić zapravo odličan cafe s kolačima. Budući da Orijent fizički nema prostora da postane kafić s kolačima, rezanje troškova i smanjivanje gastronomskih ambicija možda se mogu pokazati kao jedan od putova za preživljavanje.
