Godinama se žalimo da Zagrebu nedostaju steakhousei, jedan od najpopularnijih restoranskih žanrova uopće. Jer svi mi koji volimo jesti meso, obožavamo sočne, crvene steakove. Zagreb je počeo flertati s krvavom govedinom prije 36 ili 37 godina, kad se kineski restoran Phoenix u Jurišićevoj ulici pretvorio u argentinski steakhouse Phoenix.
U ono vrijeme nitko u Hrvatskoj još nije razmišljao o odležanoj govedini, ali Phoenix je postavio neke od osnovnih kriterija žanra: tipični prilozi poput jacket potatoes, tipični umaci poput chimichurrija i desetak raznih rezova medium rare govedine. Poslije Phoenixa otvorio se Zrinski u Frankopanskoj, s odličnim roastbeefom i golemim biftecima, a zatim Črni bik na Gračanskoj s relativno dobrim T bone steakovima.
Svi su ti restorani već odavno zatvoreni i zaboravljeni. Mu u Vukovarskoj bio je prvi suvremeni zagrebački steakhouse. Mu je fenomenalno radio od otvaranja 2006. do Velike krize 2009. koja ga je uništila. Poslije Mua u Zagrebu nije otvoren ni jedan važniji steakhouse, ali su se Mano i ManO2 afirmirali kao restorani s dobrom selekcijom sad već zrele, odležane govedine.
Oxbo u Hiltonu u Vukovarskoj bio je, međutim, prvi pravi zagrebački steakhouse još od zatvaranja Mua. Važno je spomenuti da je prvi glavni chef Oxba bio Tom Nikšić, jedan od najboljih hrvatskih poznavatelja žanra. No, jedan restoran ne čini scenu.
Prava scena zagrebačkih steakhousea počela se razvijati tek unatrag godinu dana, zajedno s afirmacijom domaćih proizvođača odležane govedine, poput The Meata, T Bonea i M Brothers. Danas, srećom i napokon, u Zagrebu postoji barem pet restorana u kojima možemo naručiti svjetski relevantne steakove. Evo liste.
Oxbo je godinama živio od američke odležane govedine s poznate farme Creekstone. Oxbo sada dobar dio govedine kupuje od križevačkog T Bonea, što je važan napredak. Osim 30 do 90 dana odležanih steakova iz T Bonea, Oxbo drži i japanski wagyu. Chef Marinko Topalović zna baš sve o tome kako ispravno ispeći steakove raznih rezova.
ManO2 restoran je visoke, avangardne kuhinje, koji, svejedno, drži i širok izbor vrhunskih steakova hrvatskog porijekla, koje dostavlja The Meat iz Slavonije. ManO2 ima najbolju vinsku kartu, od svih hrvatskih restorana koji rade sa steakovima.
I prvi ManO, baš kao i ManO2 pati od dvostrukog identiteta. S jedne strane tu je elaborirani fine dining, a s druge strane briljantni, ali relativno jednostavni steakovi. Baš nas zanima koliko će se dugo i uspješno ManO i ManO2 uživljavati u ulogu Dr. Hydea i Mr.Jekylla.
Maredo doslovno sve peče na otvorenoj vatri: od genijalnih patlidžana, preko dimljenih dagnji, do raznovrsnog mesa. Maredo, koji raspolaže s četiri različita roštilja, nudi pet ili šest dugo odležanih, putrastih steakova.’ Vinska karta iznimno je ambiciozna
Chevo’s drži pravi, japanski, ekscentrično mramorni wagyu. Jedva da možemo zamisliti bolje meso od Chevo’sove japanske govedine. I drugi steakovi, uvozni i domaći, mogu biti izvrsni. Chevo’su nedostaje onaj fini, zaista profesionalni fine tuning, ali radi se, definitivno, o jednom od najboljih hrvatskih steakhousea.
