Ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić u utorak je predstavio rezultate prog istraživanja o otpadu od hrane provedenog u Hrvatskoj. Istraživanje je proveo Zavod za zaštitu okoliša i prirode. Jedan podatak u istraživanju je drastičan:svi zajedno godišnje proizvodimo čak 286.000 tona otpada od hrane, što znači da svaki stanovnik baci proječno 71 kilogram hrane godišnje. Golema većina hrane, 216.000 tona, baci se u kućanstvima, ostalo u restoranima i drugim poslovnim objektima.
Količina bačene hrane u Hrvatskoj nije velika u apsolutnim brojkama ako se usporedi s nekim većim i bitno bogatijim članicama EU, ali je ogromna s obzirom na hrvatski BDP per capita. Ravnatelj Zavoda za zaštitu okoliša Aljoša Duplić količinu bačene hrane slikovito je prikazao kao “4400 šlepera dužine 16 metara i nosivosti 24 tone, koji čine kolonu od Zagreba do Križevaca”. “Dnevno bi mogli podijeliti 360.000 štruca kruha od 800 grama, a to znači da bi svi stanovnici Splita, Osijeka i Slavonskog Broda mogli dobiti po jednu štrucu kruha.” rekao je Duplić.
Istraživanje je pokazalo da Hrvati, unatoč tome što se žale da im je hrana skupa, s njom ne postupaju racionalno. Najčešće se hrana baca jer joj se bliži isteka roka trajanja na ambalaži iako je jestiva i nakon tog roka, i zbog neplanske kupnje. Drugi problem vezan uz to pitanje su rigidni hrvatski zakoni koji kompliciraju doniranje hrane pred istekom roka pučkim kuhinjama i sličnim ustanovama.
Po demografiji, nešto manje hrane bacaju umirovljenici i visoko obrazovani građani. Po teritoriju, najviše hrane bacaju u Istri i Primorsko-goranskoj županiji, zatim u Dalmaciji a najmanje u kontinentalnoj Hrvatskoj. Najčešći razlog bacanja hrane na obali je to što ljudi ne žele dva puta jesti jela koja su već skuhali i hranu bacaju dosta ranije od isteka roka trajanja.
