Svi koji vole rajčice tri su mjeseca živjeli bez svog omiljenog voća/povrća. Naime, od početka godine pa sve do prije par dana u supermarketima se moglo kupiti desetak vrsta posve bezuksunih, plastičnih rajčica koje ste mogli držati u kuhinji kao ukras, ali ih baš nije imalo smisla jesti čak ni ako ste ovisnici poput nas.
Svi ti datterini, navodne ekološke rajčice ili obične cherry rajčice u prvom su kvartalu organoleptički mrtve, teksturalno dosadne i potvrđuju da rajčice nikako ne podnose desetke dana u hladnjačama i skladištima.
U nedjelju popodne u Sparu u Banjavčićevoj i Konzumu u Radničkoj ulici napokon smo ugledali rajčice samoborske tvrtke Rajsak, koja od siječnja do kraja ožujka već tradiconalno ne isporučuje svoje proizvode u maloprodaju. Radilo se o žutom grappolu s par crvenih plodova.
Rajska je gastronomski najuspješnijii domaći proizvođač rajčica iz plastenika. Njene su rajčice, uz beljske, uvjerljivo najukusnije od svih domaćih rajčica koje ne dozrijevaju pod golim suncem, u punoj sezoni.
Prve ovogodišnje rajčice iz Rajske neobično su pune onog bogatog slatko-kiselog okusa zbog kojeg rajčice spadaju među najpopularnije namirnice na svijetu. Uskoro bi u supermarkete trebale stići i beljske rajčice iz hidroponskog uzgoja s farme Mitrovac u Baranji, također neusporedivo ukusnije od svih uvoznih rajčica na našem tržištu.
