Desno od vrata, odmah iznad minibara, u sobi 329 rapskog Valamar Collection Imperial Grand Hotela, nalazi se mali hladnjak za vina u kojem smo zatekli tri šampanjca, među ostalim i Dom Perignon za 1650 kuna. Znamo li da Perignon u trgovinama košta između 1000 i 1300 kuna, radi se, zapravo , u vrlo povoljnoj cijeni. No, još više šampanjca dopao nam se koncept. Imperial je jedan od sasvim rijetkih nevinskih hotela koji u sobi drži posebni hladnjak za vina.
Takve hladnjake od samog otvaranja ima Gredič u Goriškim brdima, a odnedavno je u ponekim sobama i apartmanima vinske hladnjake uveo i paški Boškinac. No, Gredič i Boškinac vinski su hoteli, od kojih se takvo što očekuje.
Imperial je konvencionalni hotel, star 88 godina i udaljen skoro isto toliko kilometara od najbližeg dobrog komercijalnog vinograda. Stoga vinske hladnjake u sobama s oznakom V-Level (to su, zapravo, , sobe s pet zvjezdica u Valamarovim hotelima resortima s četiri zvjezdice), smatramo iznimno naprednim, otmjenim i praktičnim. Jer, kad u pola dva ujutro dođete u sobu iz nekog bara, ni sebe ni osoblje ne želite maltretirati naručivanjem vina. Ovako samo otvorite buteljku iz hladnjaka, sjednete na balkon s pogledom na more i grad Rabi uživate do izlaska sunca, ili dok ne zaspete.
Hotelijerstvo je posao u kojem golemu, ali baš golemu ulogu igraju detalji. Osim detalja s vinskim hladnjakom, podjednako nas je impresionirao slučaj s nošenjem prtljage. Zahvaljujući i nejasnim oznakama, auto smo ostavili na parkingu za osoblje umjesto na glavnom parkiralištu. Pa smo nekoliko kofera, laptop i fotografsku opremu doteglili do velikih stepenica, njih dvadesetak, ispred recepcije (ako parkirate na pravom parkiralištu ne morate se suočiti sa stepenicama).
Čim nas je vidio , niz stepenice se spustio gospodin ranih srednjih godina i preuzeo našu prtljagu. Srećom, nismo mu uspjeli dati napojnicu,jer se na vrijeme predstavio. Radilo se o direktoru hotela. E sada, direktor koji reagira kao bellboy zaista jest detalj koji vrijedi zapamtiti, i koji govori o profesionalizmu i entuzijazmu.
Hotel Imperial izgrađen je 1927. godine, u doba kad se Rab pripremao da od lječilišta postane šira turistička destinacija, i kad su se posvuda po Hrvatskoj u duhu ondašnjeg europskog vremena, gradili hoteli palače (Esplanada je otvorena dvije godine ranije). Sada ima 136 soba, od kojih manji dio nosi oznaku V-Level, dok većina ima četiri zvjezdice.
Sobe s V-Level oznakom nisu prevelike, ali su izvrsno opremljene. Riječ je o skoro optimalnom korištenju prostora. Televizor je velik, jer mali televizori danas više nemaju nikakva smisla. Kupaonica je luksuzna, s vrlo dobrim ručnicima, Ritualsovom kozmetikom i tušem sa snažnim pritiskom i uvijek vrućom vodom (u puno hotela, i onih s čistih pet zvjezdica, topla se voda mora čekati minute ili dvije).
Kreveti i madraci su jako udobni, a jastuka je bezbroj. Mislimo da smo nabrojali ukupno osam. Klimatizacija radi besprijekorno, čak i kad su balkonska vrata otvorena, što možda nije zgodno za hotelske excel tablice, ali je praktično za goste. Minibar je baš kako treba, s jednim konvencionalnim i jednim vrhunskim whiskyjem i sa svim neophodnim bezalkoholnim pićima: nedostaje jedino dobro pivo, ali ne nedostaju fine grickalice uz pivo, uključujući pistacije i indijske oraščiće.
Sami možete birati u koliko sati će vam doći pospremiti sobu, a osoblje je ljubazno i profesionalno baš na svim razinama. Na recepciji za V Level dočekuju vas sa zdjelom s četiri vrste grickalica i osvježavajućim ručnicima, tijekom Bubbly Houra na bazenu vam donose selekciju lijepih kanapea, uz napomenu da iz obližnjeg hladnjaka sami uzmete svježe voće kako se ne bi grijalo na vrućini. Kraj svakog baldahina stoji gumb kojim pozivate servis, a sami su baldahini isprepleteni s cvijećem oleandera (baldahini su također na raspolaganju samo gostima u V-Level-u).
Doručak je dosegao sad već uobičajene standarde u višem rangu hrvatske hotelske industrije. Kad su prije tri godine lošinjski Bellevue i opatijski Navis počeli za doručak servirati vrhunsku lokalnu hranu i proizvode iz OPG-ova umjesto onih iz velikih tvornica hrane, bila je to revolucija. No, kako je doručak ogledalo hotela, i drugi su ambiciozniji hotelijeri shvatili da se doručak mora drastično unaprijediti.
Pa tako Imperial u sali za doručak ima Berkelicu s cijelim pršutom, humidor s dvadesetak začina, smoothie od povrća koji se miksa po narudžbi, svježe trešnje, i nekoliko finih a la carte jela, koja uključuju svježe tartufe. Nadalje, Imperial je uspio uspostaviti čak i dobar restoran. Veritas , gdje kuha 28-godišnji Toni Šćerbe, i gdje se na vinskoj listi nalaze Angelo Gaja i etikete obitelj Perrin, vjerojatno je najbolji restoran na Rabu. Stekli smo dojam da kuhanje u Veritasu ne zavisi o centralnoj nabavi, pouzdanom ubojici većine hotelskih restorana.
Naposljetku, vrt oko hotela, koji se zove Zen vrt, prilično je čaroban, osobito po noći. Imperial je hotel s dugom i uspješnom poviješću: u osamdesetim su se godinama na njegovoj terasi održavali plesnjaci na kojima su nastupali Oliver Dragojević i Novi Fosili, što se smatralo vrhuncem uspjeha u zabavljačkom dijelu jadranske hotelijerske industrije: s takvim su se izvođačima hvalili dubrovački Belvedere i krčko Haludovo.
Unatrag tri godine Valamar je modernizirao Imperial i očuvao dobar dio njegove originalne arhitekture. Imperial danas spada među bolje hotele na Kvarneru, a uz još ponešto unapređivanja i dodatnog dizanja nivoa u detaljima, što podrazumijeva pojedine strateške odluke kompleksnije od izgradnje bazena, teniskih terena i teretane, Imperial bi se mogao uvrstiti među nekoliko vodećih hotela cijelog sjevernog Jadrana.
