Stariji se čitatelji sigurno sjećaju golemih redova pred dućanima s hranom i benzinskim crpkama početkom 80-tih. Poslije smrti Josipa Broza Tita bivša se država našla u golemim financijskim problemima. Jugoslavija je de facto bila bankrotirala. Budući da je ostala bez deviza, SFRJ nije mogla ništa uvoziti. Pa je u dućanima ponestalo kave i čokolade , a na benzinskim crpkama nije bilo goriva .
Budui da je životni standard naglo pao, vlasti su uvele crni ili polubijeli kruh kao posebnu socijalnu kategoriju; taj se kruh prodavao po nižoj cjeni. Pred dućanima s hranom redovito su se stvarali dugi redovi za socijalni kruh i za kavu, kad bi se pročulo da je stigla u trgovinu. Pred benzinskim pumpama nastajale su kilometarske kolone, premda su vlasti odredile da se vozi po sistemu par nepar.
U seriji Crno bijeli svijet koja se upravo reprizira na HTV-u, ondašnji su redovi prilično dobro prikazani. A sad nam je korona vratila taj dio atmosfere ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća. Danas, na Veliki petak, kad se tradicionalno obavlja glavni uskrsni shopping, redovi su eskalirali: nikad u Zagrebu nismo vidjeli tako duge kolone pred dućanima. Ispred oba velika Spara u Heinzelovoj repovi su bili dugački barem pedesetak metara.
Ispred Müllera u Vrbanićevoj, dakle dućana koji uglavnom ne prodaje hranu, čekalo se desetak minuta na ulaz. Za ulaz u ribarnicu na Kvstriću, koja nam se činila solidno opskrbljenom , moralo se čekati još dulje, dok je pred ulazom na zeleni dio tržnice vladala nervozna gužva: ljuti kupci koji su stajali u redu protestirali su kod redara Civilne zaštite zbog kupaca koji su se švercali mimo reda. Jednako dugi redovi bili su za kućice na kojima se prodavalo povrće.
Par blokova dalje, u Banjavčićevoj pred voćarnom Mrkvica stajalo je barem desetak ljudi, kao i pred susjednim Konzumom. Isti prizori bili i pred svim većim podsljemenskim trgovinama. Red pred malim Sparom u Dukljaninovoj zauzeo je oko podneva cijelu tu ulicu,a najzanimljivije nam je što se čekalo čak i ispred male voćarne na uglu Đorđićeve ulice koja je najteže stradala u potresu, i koja se još raščišćava.
Enormni redovi pred dućanima ne tiču se samo Zagreba. U četvrtak navečer Dubrovčani su okupirali grušku luku i zaboravili na fizičku distancu, jer su doznali da upravo pristaje ribarski brod s bogatim ulovom. U petak ujutro mediji su opširno izvještavali o gužvama na svim otvorenim tržnicama i ribarnicama u zemlji.
Korona nas je tako vratila u rane osamdesete. Opet je postalo normalno čekati pred vratima običnog supemarketa ili kioska. Prije samo tri i pol mjeseca, u vrijeme božićnog shoppinga, kupci su bijesno komentirali repove pred blagajnama i katkad vrijeđali blagajnike zato što navodno sporo i loše rade svoj posao. Danas, pak, skoro bez pogovora svi čekamo petnaestak minuta, pola sata ili cijeli sat, da bismo uopće ušli u trgovinu. I skoro nitko se ne buni.
