Prije samo pet godina barem šezdeset posto ponude na zagrebačkim adventskim kućicama svodillo se na kobasice. Niste se mogli okrenuti od kioska koji su uglavnom nudili jedne te iste vrste industrijskih, prezačinjenih i premasnih kobasica. Kobasičarski Advent svakako je bio jeftiniji od sadašnjeg ali je bio do zla Boga dosadan i nezdrav: u prosincu ionako svi previše jedemo, pa nam na treba još i poplava hiperkaloričnih adventskih kobasica.
Kobasičarski Advent bio je posljedica dvije ugostiteljske linije manjeg otpora. Prvo, ugostitelji su stvarno vjerovali da Zagrepčani i njihovi gosti najviše vole kobasice. Drugo, za pripremu industrijskih kobasica na kućicama treba najmanje truda i znanja: kobasice kupite kod veletrgovca ili, ako vam ih ponestane, u supermarketima, pa unajmite nekog studenta ili migranta da ih peče i brojite pare.
Srećom, organizatori Fuliranja i napredniji ugostitelji s vremenom su počeli na Adventu pripremati ozbiljniju, maštovitiju i raznoliku hranu, što je kulminiralo ovogodišnjim kućicama Michelinovih chefova Matije Bogdana i Denija Srdoča, kao i cjelokupnim dizanjem zagrebačke adventske ponude. Kobasice će se, naravno, u nekoj mjeri zadržati na zagrebačkom i drugim Adventima što je normalno i okej. Međutim, vrijeme kobasičarskog Adventa zauvijek je iza nas.
