Ovih nam je dana vlasnik jednog uspješnog restorana u centru Zagreba ispričao kako je dobio i odbio unosnu ponudu za jedan veliki domjenak u povodu nadolazećih blagdana. Jedna mu je tvrtka ponudila da njegov restoran organizira catering za 80 ljudi, po raskošnoj cijeni od 1000 kuna po osobi. Čovjek je odbio kad je čuo da bi goste domjenka trebao zabavljati Halid Bešlić.
“Propustio sam naplatiti desetak tisuća eura, ali mislim da se moj restoran nikada ne smije dovoditi u vezu s bilo kojim oblikom narodne glazbe, hrvatske, bosanske ili srpske. I ponovo bih odbio. Narodna glazba naprosto se ne uklapa u naš kod.”
Je li ovaj zagrebački restaurater u pravu?
Na prvi pogled nije. Od njega se samo tražilo da pripremi i posluži večeru; domjenak se nije trebao odvijati u njegovom restoranu, pa on ne može biti odgovoran za glazbu. Drugo, kamo bi došli hoteli i veliki restorani koji organiziraju domjenke s puno gostiju, kada bi ograničavali i usmjeravali izbor glazbe? I treće, smije li restoran diskriminirati goste zbog njihova glazbenog ukusa? Naravno da ne smije.
Usprkos svim ovim argumentima, čvrsto smo uvjereni da je naš sugovornik, restaurater koji je odbio ponudu za catering zbog folk glazbe, zapravo duboko u pravu. Na modernom se tržištu proizvodi razlikuju po identitetu. Bilo kakvo koketiranje s narodnom glazbom ugrozilo bi identitet, a samim tim i brand restorana o kojem je riječ, i koji po svojoj poetici zaista ne spada u svijet folka.
A ugrožavanje identiteta i branda mnogo je opasnije za poslovnu budućnost tog restorana nego propuštena zarada. Stoga smo uvjereni kako je taj vlasnik restorana, odbijajući domjenak s Halidom Bešlićem, donio racionalnu i ispravnu poslovnu odluku
