CNN je danas objavio procjenu da će se u Americi zbog korone trajno zatvoriti najmanje 14 posto restorana. Riječ je o vrlo konzervativnoj prognozi. U drugim se procjenama, i u Europi i u Sjedinjenim Državama barata s 30 ili više posto restorana koji neće preživjeti krizu.
U Hrvatskoj, također, mnogi restorani neće dočekati postepidemijsko razdoblje. Nažalost, sasvim je sigurno da će kriza uništiti i neke vrlo dobre lokale. Mi smo, pak, napravili listu želja sa specifičnim grupama restorana koji bi trebali propasti da bi i gostima i restoranskoj industriji bilo bolje.
U Zagrebu i na moru postoji čitav niz restorana koji nisu otvoreni iz ugostiteljskih nego iz čistih kriminalnih motiva. U njih se ulaže ilegalno stečen novac hrvatskog ili inozemnog porijekla ili služe kao punktovi za dilanje. Najbolji je primjer mafijaška Luna Rossa u Preradovićevoj, koja se zauvijek zatvorila prije tri ili četiri godine.
Prije nekoliko godina jedan je street food lokal u Tkalčićevoj prodavao burgere od black angusa za tridesetak kuna. To je tehnički nemoguće, jer ne postoji tako jeftin black angus. Ovo je samo jedan od brojnih primjera očiglednih prevara vezanih uz namirnice. Ostali drastični primjeri obuhvaćaju prodaju pokvarenog, višekratno odmrzavanog i zamrzavanog mesa i ribe, stavljanje soje u mljeveno meso za roštilj, stavljanje no name maslinova ulja u bočice sa skupim brendiranim uljem, pa čak i punjenje vode iz vodovoda u boce brendiranih voda. Popis je nažalost beskonačan.
Ovdje mislimo na bezbroj restorana na moru, uključujući puno hotelskih, koji od prehrambene industrije kupuju gotova ili polugotova jela, pa ih onda podgrijavaju. Gosti bi morali znati o čemu se radi. Ako ne znaju, a nikad ne znaju, riječ je o gadnoj prevari.
Svaki restoran koji nudi prstace zaslužuje da se odmah trajno zatvori, neovisno od epidemije. Bilo bi zgodno kad bi sadašnja kriza ubrzala taj proces.
U zadnjih pet godina vidjeli smo zaista svašta: od beznadno loše kombinacije palačinki i ćevapa, preko mesnih okruglica s Fantom u restoranu u strogom centru Zagreba, preko sushija s trulom ribom i rižom koja se raspada do milijun lažnih tempura i rižota. Zajednička značajka skoro svim tim restoranima jest da nikad nisu ni pokušali naučiti kuhati, nego su pokušavali maznuti nešto para promovirajući svoje neznanje kao lifestyle proizvod. Takvi su restorani, otvoreni s očigledno prevarantskim namjerama, teža uvreda za profesiju.
