Unatrag sedam dana, otkako su brojke o novozaraženim i umrlim, postale više nego alarmantne, zagrebački su se restorani počeli prazniti. Baš kao u vrijeme prvog vala korone, uoči lockdowna.
“Prošle smo subote imali samo šesnaest couverta,” rekao nam je voditelj jednog od najpopularnijih ambicioznih zagrebačkih restorana, “A pretprošle smo subote bili prepuni.”
Voditelj jednog vrlo profesionalnog restoranskog lanca kazao nam je da je njegova firma ovog ponedjeljka zabilježila bitno manji promet nego prošlog ponedjeljka. “Broj zaraženih izravno utječe na broj gostiju. Što su vijesti gore, to je više otkaza rezervacija. Te su brojke neposredno povezane.”
Treći naš sugovornik, ugledni chef, kaže da svi njegovi kolege prolaze kroz mučnu fazu otkazivanja ili izostanka rezervacija. “Restorani će se početi masovno zatvarati,” ustvrdio je ovaj tvrdi profesionalac ugostiteljske industrije,” A mi tu ne možemo ništa. U krajnjoj liniji, mi smo najizloženiji zarazi jer moja ekipa komunicira i s gostima i s dobavljačima, pa je pravo čudo da se još nitko nije zarazio.”
Restorani su, dakle, poslije sasvim solidnog ljeta i izvrsnog rujna, ponovo ušli u potencijalno smrtonosnu krizu. Gostiju je sve manje, a najava za velike rezervacije u prosincu uopće nema. Prosinac je, zbog blagdanskih domjenaka, tradicionalno najbolji mjesec na zagrebačkoj restoranskoj sceni. Ove godine, međutim, blagdanskih domjenaka nema.
Eventualno skraćivanje radnog vremena definitivno bi uništilo restoransku industriju, jer se navečer troši više nego po danu.
Sve je ovo, velikim dijelom, posljedica psihoze i komunikacijskih pogrešaka. Strah od virusa načelno je dobrodošao, ali ne treba biti usmjeren prema krivim mjestima.
Nema, naime, nikakvih podataka o tome da su restorani mjesta širenja zaraze. Naprotiv, može se pretpostaviti da su restorani, zapravo, najsigurnija mjesta javnih okupljanja. Restorani su stacionarni. Gosti sjede za svojim stolom, ne idu za druge stolove niti se međusobno druže.
Restoranski su gosti u velikoj većini slučajeva mirni i disciplinirani. Restoransko osoblje uglavnom dosljedno provodi sve protuepidemijske mjere. Restorani su, po svemu što se dosad zna o širenju virusa, mnogo sigurniji od kafića i barova, da ne govorimo o klubovima.
Činjenica da Italija i Njemačka zatvaraju restorane nema veze sa samim restoranima, nego s težnjom njemačkih i talijanskih vlasti da što manje ljudi bude vani: restorani su tu kolateralne žrtve. Hrvatska vjerojatno neće ući u lockdown, jer državni proračun ne može podnijeti novi lockdown.
Dok god restorani budu otvoreni, snažno preporučujemo da se jede vani, uz poštovanje svih propisanih mjera. Ne smijemo dopustiti da ostanemo bez restorana.
