Niti jedno hrvatsko suho bijelo vino ne dozrijeva tako dobro kao graševina. Postoje, doduše, izvrsne petnaestak i više godina stare malvazije poput Matoševićevih ili Polettijevih, ali one su ipak iznimka. Probali smo Madirazzin devet godina stari Grk koji je danas fenomenalan, ali grka se proizvodi toliko malo da ne možemo uspostaviti ni minimalan uzorak o odležavanju vina napravljenog od najplemenitije dalmatinske bijele sorte.
Tomčeva vina mogu trajati cijelu vječnost, no ona su posljedica radikalnog pristupa i vinogradarstvu i podrumarstvu. Jedino hrvatsko bijelo suho vino koje redovito uspješno dostiže visoke godine jest graševina.
U što smo se uvjerili i danas, kad smo otvorili butelju Galićeve Graševine iz 2008. godine. Ovo izvrsno vino, koje prema konzervativnoj procjenu sada vrijedi barem 95 bodova, na nosu je puno začinskih aroma, mirisa sušene kamilice i suhe narančine kore, kao i blagih nijansi meda i kandiranih oraha.
Tekstura je naglašeno kremasta i bogata, okus dug, s tercijarnim elementima i sasvim blagom, ugodnom oksidacijom koja asocira na sherry fino i zapravo drži vino svježim. Galićeva Graševina iz 2008. podsjeća na klasična, dragocjena bijela vina iz Rioje, koja se na tržište puštaju desetak godina poslije berbe.
Briljantnu Galićevu Graševinu iz 2008. godine probali smo uz parfait od gusjih jetara. Toplo preporučujemo svakom ambicioznom gastronomskom restoranu da bilo gdje pokuša pronaći stare berbe suhih ili polusuhih graševina, i da ih toči uz gusja jetra ili uz sireve s plemenitom pljesni.
