Danas u 14 sati pred Zlatnom školjkom u Martićevoj stvorio se manji red. Stare goste jednog od najpopularnijih zagrebačkih kvartovskih restorana vjerojatno je privukla crna ploča koja je reklamirala srdele sa žara.
Nove je goste mogla privući vitrina s puno neodoljive bijele ribe. Zlatna školjka, koja se poslije skoro tromjesečne pauze otvorila prošlu srijedu inteligentno je spojila identitet starog restorana, koji se bazirao na bakalaru i srdelama, sa širokom ponudom oborite ribe (i nešto The Meatovih steakova).
Zahvaljujući tom žanrovskom melangeu Zlatna školjka može postati još uspješnija nego prije. Ručak u Zlatnoj školjki počeli smo velikim kolutovima mekanih jadranskih lignji i jako ukusnim ražnjićem od slatkih jadranskih kozica.
Ražnjiću nije trebala cherry rajčica, jer su u ovo doba godine rajčice bezokusne i zaista ih ne treba koristiti. Slijedila je fenomenalna škrpina na roštilju, paperjasta, a opet čvrsta s vrlo intenzivnim ribljim okusom. Zagrebu nedostaju restorani s plemenitom jadranskom bijelom ribom, pa bi Zlatna školjka mogla popuniti tu rupu na tržištu. Uz škrpinu smo dobili finu blitvu s krumpirom, srećom bez češnjaka. Kad već drži ovako dobru ribu, Zlatna školjka trebala bi držati i vrhunsko maslinovo ulje s potpisom. Rekli su nam da će ga uskoro nabaviti.
Pljukanci s biftekom pokazali su, pak, da Zlatna školjka nije samo riblji restoran. Pljukanci su bilo neočekivano dobri. Meni, zasad, pokazuje samo dvije slabe točke. Prvo, puno rižota govori o tome da se rižoto ne kuha kao rižoto. Drugo, deserti su pomalo neinspirativni (ali su fritule bile odlične). Vinska karta sasvim je dobra s par izvrsnih vina, poput grka Križ i Krauthakerova Crnog pinota.
Temeljito preuređena Zlatna školjka ostavlja iznimno dobar dojam. Ako zadrži visoke riblje kriterije, ako nabavi uistinu vrhunsko ulje i ako odbaci loše navike starinskog ugostiteljstva (slučaj krivo kuhanih rižota) i ako poboljša ponudu deserta, Zlatna školjka može postati jedan od najatraktivnijih zagrebačkih tradicijskih restorana
