El Celler de Can Roca u Gironi godinama je jedan od najboljih restorana na svijetu. Dva puta proglašavan najboljim restoranom na svijetu u izboru World’s 50 Best Restaurants, deset godina ima tri Michelinove zvjezdice. Trojica braće, Juan, Josep i Jordi Roca za to nose podjednake zasluge. No samo je jedan od njih pravi miljenik publike. Jordi Roca. Priča Jordija Roce jedinstvena je i za neobični svijet kuhara.
Po svemu što ga je dočekalo na početku karijere, trebao je biti najslabija karika obitelji Roca. Najmlađi brat, kasno dijete kojega obitelj nije očekivala, hipersenzibilac pun tikova, glasa oštećenog davnom upalom grla, idealna meta školskih bullyja. “Bilo je jasno da za mene u restoranu nema mjesta,” rekao je Jordi u intervjuu u epizodi Netflixova Chef’s Tablea posvećenoj njemu, “ali nisam htio biti ni Josepov konobar i Joanov kuhar.” Postao je slastičar. Jedan od najboljih na svijetu.
Priča o Jordiju Roci, zanesenom genijalcu koji je odrastao između dva ambiciozna brata i dominantne majke koju se i danas za mnogošto pita u obiteljskom restoranu, priča je o emancipaciji istinskog talenta, onoga koji se krije u najosjetljivijim ljudima i prečesto guši u banalnosti konvencionalnog svijeta.
Deserti Jordija Roce jedna su od najvećih senzacija El Cellera de Can Roca, njegova knjiga Anarkia je obavezna lektira za svakoga tko želi nešto znati o budućnosti vrhunskog slastičarstva. Kad je prije sedam godina najavio da će otvoriti lanac sladoledarnica Rocambolesc, ljudi su vijest dočekali s oduševljenjem.
Fantazističke sladoledarnice danas čine lanac od sedam trgovina u Gironi, Madrid, Alicanteu i Barceloni i svugdje su postale landmark. Smještene na udarnim turističkim rutama (Rocambolesc u Barceloni je na Rambli), genijalno brendirane i vrlo precizno koncipirane, sladoledarnice su Jordijeva posveta tradicionalnim kolicima s desertima koja su nestala iz obiteljskog restorana baš kad je on preuzeo slastice. Rocambolesc je i njegov pet projekt, jer sladoledi su Rocin najdraži desert. No, prije svega, Rocambolesc je visoko komercijalna poslovna operacija koja u maštovitom, stripovskom ambijentu nudi jako ozbiljan proizvod.
U ponedjeljak smo imali sreće. Rocambolesc na Rambli u Barceloni bio je potpuno prazan. U Barceloni trenutno nema turista, grad je miran i premda u Rocambolescu već prodaju božićne specijale, toliko je toplo da ljude muče komarci. Rocambolesc prodaje klasični talijanski gelato, smrznute sorbete na štapićima, nekoliko vrsta peciva i Jordijeve čokolade.
Gelato izlazi iz visokog stroja punog zupčanika koji se okreću kao kod profesora Baltazara, u nekoliko osnovnih okusa: mliječni, čokoladni, od pečene jabuke i voćni od nara. Za svaki sladoled možete birati između dvadesetak toppinga, od konfitirane rabarbare i džema od guave, do popsa od banane i pistacija, hrskavih čokolada, šećerne vune, pet ili šest vrsta keksića od maslaca i čokolade do kandiranog voća i bombona. Iznad vitrine s dodacima vise slike Jordijevih sorbeta na štapiću, Lavice od gironskih jabuka, mračnog Dartha Wadera od borovnica, španjolskog morčića od tigrovog mlijeka, ruke od crvene naranče i manga…sorbeti se prodaju u lijepo dizajniranim kutijama i minutu nakon što ih izvadite pretvaraju se u prekrasne, svilenkaste sladoledne bombe okusa.
Sorbeto od jabuka iz Girone bio je koncentrat svježih jabuka, intenzivniji od sirove jabuke, s precizno određenim začinima i tek malo ljutine da naglasi voćnu svježinu. Tigrovo mlijeko s nugatom imao je bogati mliječni okus s puno tostiranih lješnjaka, ali najbolji od svega bio je novi okus u Rocambolescu, božićni sladoled s marcipanom i uljem bora, nemoguće kremast i gust, savršeno glatke teksture i teško opisivog okusa, kao da ste cijeli Božić skupa s jelkom, poklonima i maminim kolačima ubacili u stroj za sladoled, s genijalnim rezultatom.
Iako je koncept Rocambolesca otkačen i komercijalan, okusi su suzdržani, precizni, skoro akademski, a sladoledi tehnički autoritativni. Možda se zato više ljudi na Rambli motalo ispred susjednih vitrina s napuhanim brdima sladoleda od praškova nego oko Rocambolesca, iako Jordijevi sladoledi ne koštaju puno više, prosječno 4 eura bez toppinga.
