Room service uobičajeno je slaba točka hrvatskog hotelijerstva. Meniji u room serviceu generički su i dosadni, hrana često izgleda kao da je došla iz studentskih kantina, a cijene su katkad iritantne: u jednom dubrovačkom hotelu s pet zvjezdica rižoto sa škampima još je prije deset godina koštao točno 625 kuna.
U jednom umaškom hotelu s lažnih pet zvjezdica za večeru nam nisu mogli donijeti ništa osim pršuta, jer su kuhari u jedanaest otišli doma premda je na meniju pisalo da room service radi non stop.
U utorak smo u rovinjski Grand Park stigli oko devet navečer. Bili smo pomalo iscrpljeni poslije obilaska nekoliko vinarija i kušanja stotinjak uzoraka u jedno popodne, pa nismo imali snage za Cap Aureo. Stoga smo naručili večeru u sobu: tataki od tune i club sendvič s kruhom.
od kiselog tijesta. Debele kockice tune bile su lijepo ružičaste i sočne. Tuna je servirana s malim glavicama vrlo svježe, hrskave zelene salate koju smo začinili Chiavalonovim Ex Albisom. Zaista nikad ni u jednom hrvatskom hotelu nismo u room serviceu dobili jelo tako ozbiljne restoranske kvalitete.
Club sendvič bio je još uspješniji: izvrstan tamni kruh, odlična pržena panceta, hrskava pohana piletina i relativno ukusna rajčica za ovo doba godine dali su najnotornijem hotelskom jelu ugodan gastronomski dodir.
Šteta je jedino što uz club sendvič ne donose pomfrit. Cijene Grand Parkova room servicea nisu previsoke (kreću se između petnaest i trideset eura) posluga je besprijekorna, a vinska karta korektna. Mnogi hrvatski five star hoteli trebali bi se ugledati na Grand Parkov room service.