U rovinjskom cafeu Buzz prošle je subote bilo bučno i enegično. Taj mali bar skriven iza gostionica na rivi, može se ponositi izvrsnim izborom piva. Drže valjda sve što vrijedi piti, a može se nabaviti u Hrvatskoj:od Zmajskog Pozoja do Orvala i Chimaya. No, osim piva, dobar razlog za kasnovečernje piće u Buzzu su ljudi. U Buzz dolaze gotov isključivo Rovinježi, ribari, konobari i kuhari. Oko jedanaest navečer neuglednim se ali ugodnim Buzzom, čijim interijerom dominira hladnjak s pivom, orio David Bowie. Prvo Jean Genie, pa Young Americans. Za nešto većim šankom odmah kraj našeg, skupina lokalnih momaka raspravljala je o grupnom odlasku u Španjolsku. Prvo nisu bili sigurni vrijedi li ići samo u Madrid, ili u Toledo, Granadu pa i Cordobu. Zatim su razgovarali o tome jesu li Španjolsku osvajali Mauri ili Maori. Rasprava se prekidala samo da bi gromoglasno udarili u pjevanje refrena “Granade,” dok su njihovi težački glasovi s lakoćom prekrivali Diamond Dogs.
Večer u Buzzu spada među najzabavnije izlaske koji se mogu zamisliti u Rovinju. Pivo, doduše, nije posve jeftino: Re Ale i Pozoj platili smo šezdeset ili sedamdeset kuna, što je više nego u zagrebačkom Tolkienu. Lokalni momci pili su, koliko smo vidjeli, lokalno pivo. Prije Buzza proveli smo sat ili dva na a drugom kraju Rive, u baru hotela Adriatic.
Adriatic je, dakle, bez sumnje najljepši i najbolji rovinjski hotel, a izbor whiskyja na njegovu baru enciklopedijska je vrijednost. Karta koktela poučno je i uzbudljivo štivo, jer se svaki od niza klasičnih koktela prati iscrpan tekst o njegovu mogućem porijeklu. Podaci u tim koktelskim kratkim pričama uglavnom su točni.
I sami su kokteli, sudeći barem po Aviationu koji su nam napravili, jako su dobri.Vinska je karta problematična utoliko što se na čaše toče gotovo isključivo domaća vina. S druge strane, cijene vina iznimno su niske za rovinjske kriterije. Čaša Dobrovčeve Malvazije košta 32 kune, što je za hotel Adriaticove klase čista bagatela. Osoblje je ljubazno i brzo, ambijent lijen, udoban i lijep, jedino su bademi koje smo naručili uz piće bili sasvim trećerazredni. Kao da su kupljeni na finalnoj rasprodaji orašastih plodova kojima se nitko drugi nije htio smilovati. Petstotinjak metara šetnje između Adriatica i Buzza spaja dva večernja Rovinja: onaj luksuzni, namijenjen strancima, i onaj stari ulični, orijentiran prema lokalnim gostima. Kombinacija ova dva Rovinja, koji se u cijenama ne razlikuju toliko drastično kao u svojim definicijama, čini jedan od perfektnih večernjih izlazaka u najljepšem istarskom gradu.
