Rovinj je jedno od najfotogeničnijih mjesta u Hrvatskoj. Jedan od najfotografiranijih gradova i prvi koji je fotografiranje na duhovit način institucionalizirao, znakovima koji turiste upozoravaju na mjesta na kojima će im fotografije najbolje ispasti, postavljenima u sklopu jednog davnog Rovinj Photo Daysa.
Kad hodate Rovinjem, na svakom koraku se hvatate kamere, grad je toliko šarmantan i pun detalja da sve želite sačuvati. Rovinj na našim stranicama neprekidno hvalimo kao jedini hrvatski turistički grad koji je shvatio, i proveo, ispravnu strategiju razvoja turizma, što se uostalom vidi i u njihovim poslovnim rezultatima. Onda, prije nekoliko dana, na portalu Slobodne Dalmacije, pročitamo kako se anonimna hrvatska pjevačica žali da je u Rovinju morala platiti da bi snimila selfie na jednom često fotografiranom mjestu.
Koliko god su za popularnost Rovinja učinile izravne investicije u destinaciju, jednako je mnogo učinio i besplatni marketing koji dobiva na društvenim mrežama, tisućama objava raznih blogera, influencera, turističkih i gastro novinara i ljudi koji rovinjske vizure objavljuju na svojim privatnim profilima. Tako je spomenuta pjevačica, na povratku s Weekend Media Festivala odlučila snimiti fotografiju za svoj Instagram profil na jednoj od amblematskih malih rovinjskih terasa, koje u podnožjima starih kuća gotovo uranjaju u more.
Sjediti na takvim terasama poseban je doživljaj. Fotografirati se na njima, druga priča. Pjevačica je na Instagramu objavila fotografiju iz Rovinja, s ogorčenim statusom u kojem piše da su joj vlasnici terase, kvadratnog metra sa stolićem i jednim stolcem na kraju strme uličice koja prolazi kraj njihove kuće, rekli da se smije fotografirati samo ako plati. Nije napisala koliko je morala platiti.
Ona je uredno platila i na Instagramu pitala je li u redu da se to naplaćuje. S terasicom na kojoj se pjevačica slikala inače se reklamira rovinjski butik Atelier Charm, koji na tom mjestu izlaže i svoje svilene haljine. Dakle, nije riječ o baru, muzeju, kafiću, već o običnom butiku koji je odlučio zaraditi na popularnosti svoje šarmantne terase.
Naplaćivanje selfieja nije nova pojava. Ovog proljeća London Comic Con je goste uredno obavijestio da će za selfieje sa svojim omiljenim junacima filmova i celebrityjima, morati iskeširati između 500 i 900 kuna po fotografiji, ovisno o tome s kim se slikaju. Fanovi Justina Biebera prosvjeduju zbog skupoće, jer pop zvijezda naplaćuje više od 2000 dolara za svaki selfie.
Ništa se tu ne može. Tehnologija je promijenila način na koji ljudi putuju i selfie turizam je gigantski fenomen. Ljudi izvode nevjerojatne stvari da bi režirali savršenu fotografiju koja će na Instagramu i Facebooku imitirati autentični doživljaj, u Dubrovniku je nekoliko turista palo sa zidina u sličnim pothvatima.
Neke ozbiljne turističke destinacije tom se trendu ozbiljno opiru, iz čitavog niza razloga, od sigurnosnih do etičkih. Mumbai je zabranio selfieje na svojoj morskoj promenadi jer su turisti padali u more. Disney je zabranio selfie stickove prvo na vožnjama, a onda u parkovima općenito. Popularni čikaški ljetni festival Lollapalooza također je zabranio selfie stickove, kao i neka vrlo popularna turistička mjesta u Južnoj Koreji, pekinški Palača muzej i njujorški Metropolitan.
Uprava parka na jezeru Tahoe na granici Kalifornije i Nevade zabranila je turistima da se slikaju u blizini divljih životinja, amsterdamski Van Goghov muzej zabranu je uveo da se “ne bi stvarale tenzije između posjetitelja koji žele uživati u umjetnosti i onih koji se žele slikati”, selfieji su zabranjeni na hadžu u Meki i na slavnoj francuskoj plaži Garoupe koja selfieje zove “braggies” (od bragging, hvalisati se) i želi zaštiti privatnost svojih kupača.
Bilo kakvo fotografiranje zabranjeno je u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu, selfieji ne dolaze u obzir na utrci bikova u Pamploni (da, neki ljudi snimaju selfieje dok bježe pred krdom razjarenih bikova), u cijeloj saveznoj državni New York nitko ne smije snimiti selfie u zoološkom vrtu u blizini tigrova, lavova, puma. Naravno, turisti uvijek nađu načina da prokrijumčare koju fotografiju, jer te zabranjene su još bolje za hvalisanje na društvenim mrežama.
Druge turističke destinacije na selfiejima pokušavaju zaraditi. Okrug Makueni u Keniji iz Hemingwayevih Zelenih brda afričkih, u srpnju je odlučio uvesti naplatu od jednog dolara za svaki selfie i fotografiju koji turisti tamo snime. Zapelo je na provedbi, jer ne mogu postaviti sistem praćenja i naplate. Pred rovinjskim butikom, da se vratimo na slučaj s početka priče, provedba očigledno nije problem, i ne samo tamo. Među komentarima (koji su se brzo razvili u svađu, osobna vrijeđanja i uobičajeno internetsko zagađenje) javili su se zaposlenici ili vlasnici jednog kafića iz Srbije @cafecafe_official koji tvrde da već dugo na svojoj terasi naplaćuju selfieje po 5 eura i da se njihovi gosti ne bune.
Koliko je to autentično nismo mogli provjeriti, ali je izazvalo neke razotkrivajuće komentare poput, recimo, prijedloga da kafići koji žele naplaćivati slikanje to mogu uključiti u nešto višu cijenu pića, što je za lokale na atraktivnim lokacijama i normalno. No, većina ljudi misli da su rovinjski i slični slučajevi naprosto neprihvatljivi. Lijepi pogledi, ulice, pejsaži, ne smiju se privatizirati i naplaćivati. Ako netko želi naplaćivati fotografiranje na privatnom prostoru, to bi trebao onda nekako legalizirati. Inače se ostaje na uobičajenom žicarskom i negostoljubivom poimanju turizma koje u konačnici nikome ne donosi korist. Problem je u tome što bi takve “poslovne” ideje, ako strastveni selfie turisti budu spremni plaćati, mogle postati puno širi trend na hrvatskoj obali.
