Srebreno, udaljeno desetak kilometara istočno od Dubrovnika, postaje sve zanimljivija turistička destinacija. U razmaku od par stotina metara imamo jedan izvrstan mali hotel (One Suite) s još boljim barom, pa jedan dosadan,vveliki ali ipak ne katastrofalan hotel (Sheraton), pa jedan simpatičan pokušaj steakhousea (Kogo), pa podnošljiv fast food/pizzeriju Tuttobene, pa, naposljetku, duhoviti bistro Ruzmarin, gdje smo u nedjelju navečer ponešto pojeli i popili.
Ruzmarin je smješten točno preko puta Sheratona, ima zabavan jelovnik (tartar biftek zove se Biftek u sedlu, a biftek na žaru zove se Dosadni biftek) cijene niže od prosječnih zagrebačkih cijena, i korektnu vinsku kartu (premda ne znaju ništa o posluživanju vina).
Ruzmarin se, nadalje, može pohvaliti vrlo civiliziranom živom glazbom; gitaristički duet neobično je točno izvodio Wonderov megaklasik Isn’t She Lovely, uz koji se jedna petogodišnja plavokosa gošća upravo dirljivo rasplesala, što je oduševilo cijelu terasu. Kako smo zadnjih pet dana neprekidno previše jeli, naručili smo dva jela za troje.
Radilo se o daskici s pristojnim pršutom, odličnim kobasicama, slabom imitacijom larda i solidnim sirevima, te o pilećem batku s grilla, koji je bio vrlo sočan. Za couvert smo dobili korektnu tapenadu i kruh bolji nego u većini dubrovačkih restorana.
Ova nas je lagana večera, skupa s buteljom Toljeva Blacka i par čaša Galićeva Sauvignona, koštala oko 700 kuna za troje, što je za dubrovačke prilike izvrsna vrijednost za novac. Ruzmarin u Srebrenom ostavlja dojam civiliziranog i duhovitog bistroa, koji bi mogao dobro funkcionirati bilo gdje u Zagrebu. Dubrovačkoj rivijeri treba što više baš takvih lokala.
