Porečka Laguna ove je godine osvojila dvije zlatne medalje na Decanterovim Svjetskim nagradama. I dok je zlato za Castello, jedno od kontinuirano najboljih hrvatskih crnih vina bilo gotovo pa očekivano, zlatna medalja za Malvaziju Festigiju iz 2016. godine značajno je iznenađenje. Radi se, naime, o regularnom punjenju Festigije, bez ikakvih posebnih maceracija, bez oznake riserva, bez oznake posebnog položaja.
[adsense_content_v2]
Dakle, obična malvazija is supermarketa u svojoj je četvrtoj godini osvojila zlato na neslužbenom vinskom svjetskom prvenstvu. A većina ljudi, tko zna zašto, žele piti isključivo malvazije iz najmlađe berbe.
Nadamo se da će se to uskoro promijeniti. Dva ovogodišnja zlata dovoljno su jak povod za posjet Agrolaguni. Kad smo u četvrtak oko podneva ulazili u dvoriše Lagunina kompleksa blizu centra Poreča, pred uljarom su se upravo istovarivale masline. “Glavni dio berbe bit će gotov do 25.studenog, ali će se sve skupa protegnuti do početka prosinca,” kaže Milan Budinski, možda vodeći hrvatski enolog, koji je sada zadužen i za proizvodnju Laguninih ulja.
U kušaonici smo probali sedam veoma zanimljivih I originalnih vina, od kojih neka prvi put. Tasting s gospodinom Budinskim počeo je pjenušcem Blanc de Moi, proizvedenim tradicionalnom metodom, od malvazije i bijelog pinota: radi se o čvrsto strukturiranom, oštrom pjenušcu koji pokazuje da se u Istri mogu proizvoditi klasično dizajnirana pjenušava vina.
Slijedila je šampionska Malvazija Festigia iz 2016. godine, jedna od zvijezda našeg porečkog tastinga. “Ključne element u razvoju svake malvazije jest , zapravo, okus tanina,” smatra Budinski, “Kad se govori o bijelim vinima, rijetko se razmišlja o taninima. No, malvazija i bez duge maceracije posjeduje tanine. S vremenom ti tanini razvijaju ne samo specifičnu teksturu, nego i prepoznatljiv okus, koji istarsku malvaziju trajno razlikuje od svih drugih bijelih sorti. Ona nakon par godina dobiva posebnu slast, gotovo slatkoću, pomiješanu s laganom herbalnom gorčinom, i onda, umjesto uobičajene, voćne, tiolske ljetne malvazije, imate vino puno karakterističnog okusa, s ozbiljnim bouquetom, s punim tijelom i s još uvijek dovoljno svježine da bi bilo užitno. Ova malvazija pokazuje stvarni potencijal sorte,” smatra Lagunin glavni enolog.
Apsolutno se slažemo, budući da je riječ o jednoj do najimpresivnijih zrelijih malvazija koje smo probali a koje nisu prošle dugačku maceraciju i par godina u drvu.
Zatim smo kušali zasad naglašeno voćni Cabernet sauvignon iz 2017. i nabildani, moćni Merlot iz 2016. da bi Castello iz 2016. pokazao zašto se radi o uistinu izvrsnom vinu. Castello iz 2016. napravljen od merlota, cabernet sauvignona te manjih dodataka syraha i cabernet franca, jako je elegantno, izbalansirano vino s vrlo mnogo sastavnih elemenata; u konačni je cuvee ušlo po prvi put čak i nešto prosušenih bobica.
U sadašnjoj je fazi Castello iz 2016. godine pun crnog voća I tamne čokolade s vrlo glatkom teksturom, protkanom sitnim, potpuno zrelim taninima. “Castelo proizvodimo tako da od svih crnih sorti za njega biramo najbolja vina. Utoliko je Castello, kojeg punimo oko 20 tisuća buteljki godišnje, naše elitno vino, premda se to ne vidi u cijeni.” objasnio je filozofiju nastanka Castella gospodin Budinski.
Poslije Castella iz 2016. na red je došao Castello iz 2012. koji je prije nekoliko godina osvojio Decanterov Regionalni trofej. Ovo šampionsko vino sastoji se od 40 posto merlota, 40 posto syraha i 20 posto caberneta, manje je elegantno, ali je definitivno ekspresivnije od 2016. godine, te je još uvijek fascinantno mlado. Možda zvuči pretenciozno, ali gotovo smo sigurni da će vrhunac dostići tek za pet ili šest godina a da će se dobro piti još najmanje petnaestak godina.
Castellom iz 2012. trenutno dominiraju arome i okusi cabernet sauvignona, premda je njega najmanje u ovom sjajnom cuveeu. Castello iz 2012. vino je koje bi sada trebali stavljati na liste restorani koji se bave prvorazrednom govedinom i visokom divljači. Nismo, međutim, sigurni ima li ga još uopće za prodaju. Na kraju smo probali jedan kuriozitet itekako vrijedan pozornosti.
Riječ je o Cabernet Sauvignonu Riserva iz 2011. godine napravljenom od grožđa prosušenog na lozi. Cabernet Riserva vinificiran je pomalo u stilu amaronea, a rezultati su kvalitetom bliski jako dobrim amaroneima, samo s cabernetovim aromama. Lagunina Riserva iz 2011. godine kolosalno je vino naglašene gustoće, razvijenog bouqueta borovnica, crnog ribizla, kupina, balsamica, humidora, i crne čokolade, s dovoljno tanina i svježine da traje još barem dvadeset godina.
Predložili smo Budinskom da ga pošalje ne iduće Decanterove World Wine Awards, kako bi dobio platinastu medalju. Odgovorio je da to nema puno smisla jer je preostalo svega oko 200 ili 250 buteljki. Naš porečki tasting još je jednom pokazao da i velike vinarije poput Lagune, redovito mogu proizvoditi neka od najautoritativnijih hrvatskih vina. Poslije vina, kušali smo niz Laguninih mladih ulja, koja sva teže eleganciji i zaokruženosti.
Tipičan je primjer takve stilizacije je bjelica, koja je omekšana s određenim postotkom ascolane. Rezultat je ulje koje miriše intenzivno zeleno i pikantno, ali se poslije njega ne kašlje kao štos se poslije mlade bjelice skoro uvijek žestoko kašlje.
Budinskijev pristup ulju značajno se razlikuje od stila većine istarskih maslinara, koji pokušavaju izvući što snažnije mirise i okuse. Takva je stilska diversifikacija svakako dobrodošla za istarsku scenu maslinovih ulja.
