Lani smo prvi put poslije rata ozbiljnije posjetili Konavle. Uz jako dobra vina Nika Karamana, čovjeka koji je obnovio dubrovačku malvasiju, najviše su nam se svidjeli prekrasni duboko zeleni pejsaži, njihov kontrast sa surovim planinskim formacijama, i skoro potpuni izostanak bilo kakve turističke zagađenosti.
U Konavlima nema masovnog turizma, a i onaj specifični personalizirani nije osobito razvijen. Jedna od rijetkih iznimaka jest safari u buggy automobilima i na quad motorima što ga organizira lokalni adrenalinski poduzetnik Pero Kojan, čovjek koji je bio jedan od glavnih logističara u snimanju Game of Thrones, ali misli da Dubrovnik na najkičastiji način eksploatira publicitet koji mu je serija donijela.
Kojan u Konavlima ima svoj koral, gdje drži šest konja i šest vozila za safari. Gosti s konjima predvečer mirno obilaze konavoski prirodu, dok se tijekom dana mogu upustiti u prilično adrenalinsku off road vožnju buggyjima i quadovima. Naša kolona od pet vozila na čelu s Kojanovim nedavno nabavljenim američkim buggyem koji košta 25 tisuća eura, s korala je skrenula na neke lokalne putove, pa oprezno prešla preko državne ceste, pa se vozila kroz visoko grmlje, da bismo se odjednom našli u Ljutoj.
Ljuta je lokalna rijeka sa smaragdno zelenom, bistrom i mirisnom vodom. Ljuta je niska, ali teče relativno brzo tako da vas, kad se u kolima nađete u njenom koritu, istodobno hvata napad onog idiličnog, jezeraškog ushićenja čistom prirodom, i napad adrenalina ubog činjenice da se vozite po vodi. Poslije rijeke ušli smo u močvaru, nešto dublju od Ljute, pa nam je blatna voda poplavila donji dio vozila, što je također dio adrenalinskog iskustva.
Zatim smo se vozili kroz konavoska polja, prepuna zapuštenih vinograda, zaraslih u korov. Jednom davno lokalno poljoprivredno poduzeće proizvodilo je puno više grožđa i vina nego danas. Proizvodilo se, osim toga, mlijeko, meso, piletina i cvijeće. Radilo se, dakle o respektabilnom poljoprivrednom sustavu koji, međutim, nije preživio rat, pa sada u Konavlima nema nikakve opsežnije proizvodnje hrane. “Danas, zbog turizma, svi žele biti taksisti. Nigdje i Hrvatskoj nema toliko taksista kao u Dubrovniku i Konavlima,” ironično kaže gospodin Kojan.
Zadnja dionica Kojanova safarija kroz Konavle odvela nas je na liticu iznad plaže Pasjača, blizu sela Popovići. Pasjača se zbog svog tirkiznog mora, bijelog pijeska i dramatičnog krajolika smatra jednom od najljepših jadranskih plaža. Nažalost ili srećom, nije baš lako dostupna, jer se morate prvo spuštati a po povratku penjati po 200 metara strmom putu kroz stijene. Kojan nam je kazao da plaža nema nikakvu infrastrukturu i da njome, eto, nitko ne upravlja. Off road vožnja kroz Konavle drukčiji je i originalniji oblik turizma od većeg dijela dubrovačke ponude. Voziti se kroz zelenu, prelijepu rijeku jedan je od doživljaja po kojima se pamti godišnji odmor.
