Mnogi zagrebački restorani zaista rade vrlo dobro. Ovom smo listom pokušali definirati najpunije i najtraženije restorane , ali pod uvjetom da poštuju epidemiološka pravila.
Naime i nažalost, neki do popularnijih zagrebačkih restorana sustavno krše epidemiološka pravila. Prošlog smo četvrtka oko jedan ušli u veoma popularan restoran u zapadnom dijelu grada, koji je bio prepun.
Vani je bilo hladno pa je velika blagovaonica, od barem dvjesto kvadrata, bila potpuno
zatvorena, osim, možda, dva ili tri prozora. Okrenuli smo se i izašli.
Ni u najliberalnijem tumačenju pojma terase, interijer tog restorana ne može se smatrati terasom, ili bilo kakvim poluotvorenim prostorom.
Stoga takve restorane, koji dobro rade uz očigledno, prešutno dopušteno kršenje svih pravila, nismo željeli uvrstiti na ovu listu.
Na listi najuspješnijih zagrebačkih restorana u eri terasa nema ni nekih nama najdražih restorana, poput Noela, Mana2, Mana, Le Bistroa i Theatriuma, zbog nekoliko razloga: njihove su terase ili hladne i vjetrovite što je čak i u svibnju jak argument, ili su se prekasno otvorili, pa je potrebno još par tjedana da se vidi koliko su zapravo uspješni. Evo,dakle, liste zagrebačkih šampiona polulockdowna.
Carpacciovih desetak stolova posve je nedovoljno za trenutno potražnju. Zagrepčani su uvijek voljeli jesti u Carpacciu, a sada. se čini da je popularnost restorana gospodina Lisaka na povijesnom vrhuncu. Mi iz dva pokušaja nismo uspjeli dobiti stol.
Vinodolova unutarnja terasa ima jako visok i pokretan krov, zbog čega je,ostalom, Vinodol dobio dopuštenje da goste poslužuje i u unutarnjem vrtu, koji prima šezdesetak ljudi. U Vinodol je uglavnom nemoguće ući bez rezervacije.osim na samom početku ručka ,u dvanaest sati. Dosad samo jednom nismo dobili stol,jer smo se prilagodili pravilima.
Izakaya se, pokretanjem velikih staklenih stijena, cijela pretvara u terasu. Stolovi su dovoljno razmaknuti,pa možemo govoriti o poštovanju epidemioloških pravila. Restoran je uglavnom stalno pun, što i zaslužuje s obzirom na dobro pogođen koncept kvalitetnog azijskog fusiona, s veoma finim sushijem.
Batak je narastao do dvanaest restorana, od kojih su neki stalno puni. Osobito nas fascinira mala, natkrivena terasa u Gotovčevoj ulici, gdje gosti sjede i jedu usprkos hladnom vjetru i kiši. Batkovo stalno dizanje kvalitete hrane, pića i usluge očito se isplaćuje s dividendama.
Subotom i nedjeljom Okrugljak podsjeća na svoja zlatna vremena, kad je, kako se sjeća veliki konobar. Ivan Trbušić, posluživao po nekoliko stotina ručkova u jednoj smjeni.
Prije mjesec dana nismo uspjeli dobiti stol. Tjedan ili dva kasnije rezervirali smo nekoliko dana unaprijed.
Potraga za stolovima u ovoj popularnoj zalogajnici toliko je velika, da je Šime postavio par stolova i ispred ulaza u restoran , premda se terasa tradicionalno nalazila iza restorana, i na bočnom dijelu ovog improviziranog paviljona.Ni ti ovi i stolovi nisu dovoljni. Između dvanaest i tri ondje je gotovo nemoguće pronaći mjesto.
Jedini zaista dobar novozagrebački restoran ima izvrsno uređenu, toplu terasu,koja je premala za sve zainteresirane goste.
Public je prošlog četvrtka , usprkos hladnom vremenu i striktnom poštovanju svih epidemioloških mjera , bio prilično dobro popunjen. Neki drugi restorani ne bi otvorili sve staklene stijene dok je vani osam stupnjeva. tim više cijenimo što se Public ponaša odgovorno.
Pred ulazom u Budweiser guraju se dostavljači svih mogućih firmi. Na samoj terasi nema gužve, zato što i Budweiser doslovno primjenjuje epidemiološke mjere, pa skoro svaki drugi stol mora ostati prazan. No, oni stolovi za kojima se smije sjediti redovito su popunjeni.
