U subotu su mediji izvijestili o tučnjavi hvarskih barkariola, na rivi u centru grada Hvara, pred gomilom zapanjenih turista. Ne radi se, nažalost, o novoj vijesti nego o reprizi koja se poput Sviščeva dana ponavlja iz godine u godinu.
Fizički obračuni oko turista samo su jedan od elemenata patološkog pristupa turizmu na Hvaru, vjerojatno najljepšem hrvatskon otoku, na kojem se mogu postići iznimno visoke restoranske, klupske i hotelske cijene, ali koji svejedno, prečesto, ostavlja dojam ruske ili arapske provincije u mediteranskom ambijentu, obilježene pregrijanim dalmatinskim temperamentom. Evo kratke liste koja pokazuje zašto je Hvar, nažalost, jedna od najspornijih dalmatinskih destinacija.
Osim što se barkarioli međusobno obračunavaju oni često goste tretiraju kao ilegalne migrante. Prije tri godine do Paklenskih smo se otoka vozili u potpalublju neke manje pretrpane barke. Vlasniku barke to je bilo sasvim normalno. Hotelsko osoblje često je jednako nepristojno prema gostima kao i barkarioli.
Skoro svi hoteli u gradu Hvaru barem su zvjezdicu lošiji od njihove nominalne kategorzacije. Riva na rivi, koja ima četiri zvjezdice, vrijedi najviše dvije zvjezdice, a dijelu njenog odoblja trebalo bi zbog nesposobnosti doživotno zabraniti rad u turizmu.
Tragikomično je da se jedini hvarski hotel s pet zvjezdica Elisabeth Palace, zove po austrijskoj carici Sisi, kao da smo u Opatiji a ne na vratima južnog Jadrana.
Otkako je Hrvoje Zirojević napustio Laganini, na hvarskom području nema nijednog zaista vrhunskog restorana. Ali, Hvar zato ima niz wannabe restorana s divljim cijenama: prije dvije godine ispred jednog restorana blizu centra Hvara vidjeli smo reklamu za wagyu steak za 1350 kuna. Te smo iste godine pravi japanski kobe steak najviše gradacije u Londonu platili 95 funti .
Pokojni Zlatan Plenković, najvažniji hvarski vinar, svojedobno nam je sljedećim riječima opisao situaciju s ribom u sezoni: “Na Hvaru nemojte naručivati oboritu ribu. Skoro svi vlasnici restorana rano ujutro stavljaju smrznutu ribu u more i kad se otopi sele je u vitrine, pa je prodaju kao svježu ribu. U gradu Hvaru tijekom ljeta nema svježe ribe.”
Pekarnice u centru Hvara rade non stop. Pred njima se okupljaju backpackeri koji žive na pizzi, pecivima i jeftinom pivu, ali i patijaneri koji traže dodatno gorivo, prije noćnog tuluma na nekoj od plaža hvarskog arhipelaga. Nekako je tužno da su pekarnice središte javnog života tako lijepog otoka.
Uz izuzetak Ka’lavande, ni uz najbolju volju u Hvaru nismo mogli pronaći kafić ili bar koji bi se mogao mjeriti s boljim splitskkm ili dubrovačkim lokalima.
Osim veličanstvene prirode i mora, malo toga. U Starom Gradu svakako treba posjetiti prelijepu palaču Petra Hektorovića punu autentične povijesti i meditativnog ugođaja. U Starom Gradu nalaze se luksuzni resort Maslina i lifestyle hotel Hvar Places, koji uvjerljivo nadmašuju hotelsku ponudu grada Hvara. Nadalje, na Hvaru radi nekoliko vrhunskih vinarija: Tonči Marjan, Jo Aeherne i Andro Tomić naši su favoriti. Tu su još i vrlo dobra vinoteka Vijola, izvrsna sladoledarnica aROMA, energični street food bistro Lola i jedini ozbiljan bar u Hvaru, Ka’lavanda brata i sestre Saše i Teje Lovrenščak.
