U normalnim bismo okolnostima tekstove poput ovog objavljivali ispod egide pobjednici i gubitnici. Ove godine, međutim, u turizmu, ugostiteljstvu pa i vinarstvu nema pobjednika. Ove se godine radi isključivo o preživljavanju.
Čitav niz faktora utječe na sposobnost pojedine regije, grada, hotela, restorana ili vinarije da se efikasnije suočavaju s krizom: od prometne dostupnosti preko unutarnje sposobnosti reakcije na krizu do mogućnosti prilagodbe drukčijim oblicima prodaje od dosadašnjih. Evo kratkog pregleda preživljavača i gubitnika u dosadašnjem tijeku epidemijske krize.
Zagreb je apsolutni gubitnik godine, zato što ga je osim korone pogodio i dosta strašan potres. Zagreb je nakon višegodišnjeg snažnog turističkog rasta izgubio sve strane turiste, došlo je do masovnog, stalnog ili privremenog zatvaranja restorana i kafića, a nisu se otvorili ni neki poznati hoteli. Centar Zagreba izgubio je petnaestak tisuća stanovnika, koji su se morali iseliti poslije potresa, što je dodatno pogodilo zagrebačko ugostiteljstvo. Nadalje, zagrebački su restorani stradali i zbog rada od kuće, jer se broj poslovnih ručkova, pogotovo u poslovnim kvartovima, drastično smanjio.
Dubrovnik, nažalost, radi na dvadesetak posto lanjskog prometa. U najboljem slučaju. Dubrovnik je, kao aviodestinacija koja je ostala bez aviona, trebao učiniti sve što može da privuče domaće goste. No, osim individualnih pokušaja, čini se da za takvu akciju nije bilo stvarne energije ni ozbiljnog planiranja.
Split je unatrag pet ili šest godina izrastao u jedan od najsnažnijih hrvatskih turističkih centara. Turistički uspjeh Splita dobrim se dijelom bazirao na Utri, ali i na činjenici da je Split bio nezaobilazna destinacija na putu za dalmatinske otoke. Ovog ljeta nema ni Ultre ni putnika koji idu na otoke, pa usput ostanu dan ili dva u Splitu.
Rovinj uz Vir bilježi najbolje ukupne turističke brojke u cijeloj Hrvatskoj. No, o relativnosti tih brojki u usporedbi s normalnim sezonama svjedoči činjenica da se Adriatic, lijepi i mali hotel palača u strogom centru grada, ovog ljeta uopće nije otvorio.
Poreč je neobično živahan: skoro sve u gradu je otvoreno, u mnoge se restorane ne može bez rezervacije, plaže nisu prazne ,a srpanjski su rezultati prije zastoja bookinga, uslijed druge epidemije, bili na otprilike 50 posto lanjskih.
Opatija je prva, još u svibnju, počela otvarati hotele i restorane. S obzirom na činjenicu da je opatijska hotelska scena, uz dvije ili tri iznimke, prilično zastarjela, Opatiji ove sezone ide relativno dobro.
Lošinj je fenomen za sebe. Prema službenim podacima, Lošinj je četvrta ili peta najposjećenija destinacija u Hrvatskoj. A Lošinj je otok do kojeg morate ploviti oko pola sata, pa se onda još sat vremena voziti lošim cestama kroz Cres, da bi stigli do lošinjskih hotela i plaža. Lošinj je, zapravo, primjer da razmjerno teško dostupna destinacija može solidno poslovati u epidemijskom uvjetima.
Veliki sustavi s većinom soba na jugu zemlje. Mali hotelijeri s velikim kreditnim opterećenjima, koji nisu uspjeli privući goste. Većina zagrebačkih hotela.
Mali do srednji hoteli, koji su svojom uslugom i PR-om uspjeli zadržati velik broj gostiju: San Rocco, Roxanich, Ikador Navis, Boškinac, One Suite
Veći sustavi, koji su početkom lockdowna morali otpustiti puno zaposlenih, i koji sada zatvaraju svoje ekspoziture. Zatim, restorani s prosječnom, nespecifičnom ponudom; zagrebački restorani, koji su velik dio prihoda temeljili na turistima i poslovnoj publici; konfekcijski turistički restorani na moru
Individualni restorani s ozbiljnom i specifičnom ponudom; vrhunski vođeni restorani, koji su se financijski i uslugom prilagodili epidemijskim okolnostima; dobri kvartovski restorani (Zagreb); dobri street food restorani, burger barovi i pizzerije
Veliki sustavi oslonjeni na HoReCu, koji nemaju dodatne izvore prihoda izvan prodaje vina; mali vinari opterećeni kreditima
Vinari orijentirani na maloprodaju; izvoznici; vinari s financijskim zalihama dovoljno velikim da mogu podnijeti jednu godinu bez prodaje vina.
