Neki smo dan u hladnjaku kvartovskog supermarketa ugledali sirni namaz Tartufi kojeg proizvodi Paška sirana. Ovaj paški sirni namaz košta 16 kuna za 200 grama. Ne postoji ništa što ima i najdalje veze s pravim tartufima a da košta 16 kuna.
Na etiketi piše da sirni namaz Tartufi sadrži jedan posto tartufa. Sam se namaz bazira na 90 posto kravljeg i deset posto ovčjeg mlijeka. Vizualno, tih jedan posto tartufa jedva da se primjećuje: riječ je o vrlo sitnim tamnim točkicama kojih je malo, i podsjećaju na fino mljeveni crni papar. Organoleptički, namaz snažno vonja po kemijskom ulju s mirisom tartufa. Ovaj plastični, agresivni miris koji više asocira na češnjak nego na tartufe toliko je intenzivan i neugodan, da smo bacili cijelo pakiranje čim smo probali dvije žličice sirnog namaza Tartufi.
Sirni namaz Tartufi jedan je od mnogih primjera prostituiranja tartufa u hrvatskoj prehrambenoj industriji (slično se već dugo događa u restoranskoj industriji). No, to je za Pašku siranu manji problem.
Veći je i opasniji problem, kad je riječ o ovom konkretnom primjeru, u štetnom utjecaju groznog sirnog namaza na brend Paške sirane.
Paška se sirana na svojoj web stranici opravdano hvali činjenicom da je ona još prije 70 godina, kad nije bilo ni Gligore ni Oštarića, zapravo “izmislila” i masovno popularizirala paški ovčji sir, koji svakako spada u usku grupu najdragocjenijih hrvatskih delikatesa. Utoliko je Paška sirana iznimno značajna institucija hrvatske gastronomije.
Zaista je šteta što se ta i takva Paška sirana duboko kompromitira petorazrednim proizvodom, koji se nikad ne bi smio pojaviti na tržištu pod njenim imenom.