Kad smo otvorili omot s tagliatellama No.20, širokim rezancima zagrebačke manufakture Pasta Perica, zadivila nas je tekstura tijesta. Pod prstima je bilo jednako mekano i nježno kao da sami na kuhinjskom stolu zamijesite rezance.
Nikad u Hrvstskoj nismo naišli na pastu tako prirodne,delikatne, tople teksture, pa smo se zaljubili na prvi dodir. A mogli smo i na prvi pogled, jer široki rezanci Paste Perica imaju bogatu, raskošni žutu boju (rade se s jajima kokoši iz slobodnog uzgoja). Na omotu je pogrešno navedeno da ove tagliatelle treba kuhati dvije do tri minute. Poslije minutu i pol bile su perfektno al dente.
Peričini široki rezanci, koliko god podatni i meki dok su sirovi, kuhanjem postaju elastični i čvrsti. Da bismo provjerili kako se ponašaju u zahtjevnijim okolnostima, ubacili smo ih u vrlo rustikalni, gotovo grubi umak od komadića repa bifteka, pečenog ljubičastog luka, san marzano pelata i španjolskog ne baš tanko rezanog pršuta.
Tagliatelle su se fenomenalno združile s umakom: ni jedna nije pukla, nego su, naprotiv, zadržale optimalnu al dente teksturu. I baš kad smo Peričinoj tjestenini htjeli napisati bezuvjetno pohvalni tekst, primijetili smo da su se rezanci počeli lijepiti jedan za drugi. To nam se nikad nije desilo ni s jednom tjesteninom iz brončanog kalupa.
Peričine rezance kuhali smo točno 90 sekundi u dvije i pol litre kipuće posoljene vode. Dakle, sigurno ih nismo prekuhali. Saša Frid, zsgrebački chef s međunarodnim iskustvom koji stoji iza Perice, morao bi riješiti problem lijepljenja rezanaca. Uspije li ga riješiti, Frid će prodavati daleko najbolju tjesteninu ikad napravljenu u Hrvatskoj. Omot tagliatella od 250 grama košta 22 kune, što je za tu kvalitetu jeftino.
