Još donedavno morali smo s nezadovoljstvom filozofirati o tome kako se u Zagrebu nema gdje kupiti dobar kruh, dok se izrada vrhunskih kolača svela na veteransku slastičarnicu Orijent. S druge strane, pekarska industrija spada među najuspješnje hrvatske privredne sektore, sa stalnim rastom prometa, dobiti i radnih mjesta. Čini se da je kvantiteta, zasad još polako i skromno, počela prerastati u kvalitetu.
U Zagrebu odjednom umjesto jedne postoje tri zaista dobre slastičarnice. Riječ je, naravno, o Timeu chefa slastičara Roberta Hromalića, koji sa svojih pet do šest vrsta jako lijepih kolača i dalje izaziva sladostrasnu znatiželju zagrebačkih kupaca (kugla od maline s rezancima od kestena aktualni je hit gospodina Hromalića). Osobito je dobro što bi se Time trebao otvoriti na još jednoj lokaciji u centru, s programom proširenim viennoiserie pecivima.
Radi se, zatim, o Orijentu u čiju smo se konzistentnost i kvalitetu uvjerili i ovih dana kad smo po milijunti put unatrag dvadeset i više godina, tamo kupili njihove izvrsne marone u čokoladi: sezona kestena, uz sezonu sladoleda, Orijentov je forte.
Nakon 4.dimenzije, 5.elemenra, 6.čula i 7.kontinenta…Osmi putnik – novi dacqoise od oraha čokolade i grilaža!
Gepostet von Slastičarnica "Orijent" am Dienstag, 12. September 2017
Riječ je, nadalje, o nedavno otvorenom Le Marquise u ulici Rebar, čiji francuski i hrvatski vlasnici planiraju ekspresno širenje na još dvije adrese bliže centru Zagreba. La Marquise je slastičarna koja suvereno barata osnovnim francuskim žanrovima, od croissanta do eclaira, što dosad u Zagrebu i Hrvatskoj zapravo i nismo imali, osim u jednom ili dva luksuzna hotela poput Esplanade. Uspiju li Time i Le Marquise uskoro otvoriti nove lokale, Zagreb će odjednom umjesto jedne, imati pet ili šet dobrih slastičarnica, što već jest ozbiljan napredak kojem se vrijedi veseliti.
Kad je, pak, riječ o pekarnicama, dobra je vijest da je Korica u Preradovićevoj, jedina zagrebačka craft pekarnica, preživjela prvo poslovno, najosjetljivije razdoblje. Njeni tamni kruhovi i dalje su vrlo fini, dok baguette izgledaju neodoljivo.
Zanimljivo je kako se i O’Hara počela baviti pečenjem kruha što, s obzirom na perfekcionističku strast Marina Vanjka prema krušnom tijestu, može donijeti izvanredne rezultate. Ovdje je važno istaknuti kako se u Zagrebu vještina pečenja kruha, umjesto iz pekarnica zapravo širi iz restorana, pa tako restorani i street foodovi Tvrtka Šakote izrađuju neke od najboljih kruhova koje smo kušali u Hrvatskoj, poput jednog vrlo tamnog, gustog kiselog kruha za koji se starter navodno održava već 16 godina. Pekarnice i slastičarnice dosad su, u gastro segmentu hrvatske industrije hrane i ugostiteljstva, bile zaista nerazumljivo zanemarene, budući da se radi o tržištu s potencijalno vrlo, vrlo mnogo kupaca. Stoga zaista veseli što se takvo stanje napokon počelo mijenjati.
