Branko Šuljić, vodeći hrvatski ribarski komentator, jučer je u Novom listu pisao o paškom ribaru Zoranu Fabijaniću koji je, kako je objavljeno na portali Morski.hr, prvo pilom izrezao vlastiti brod, a zatim ostatke koče poslao u rezalište. Paški se ribar odlučio na ovaj autodestruktivni potez zato što se u Velebitskom kanalu ne smije kočariti.
[adsense_content_v2]
Gospodin Fabijanić tvrdi da je prije tridesetak godina na Pagu radilo više od četrdeset koča, a da ih je danas ostalo manje od deset, što je sve posljedica odluke o zabrani kočarenja Velebitskim kanalom donesene još u devedesetima. Nismo kompetnetni procjenjivati tko je ovdje u pravu; paški ribari ili vlasti. Međutim, primjer nestanka paških kočara pokazuje koliko je baš svaki posao s hranom ovisan o politici.
Pojedini čitatelji Kulta Plave Kamenice u komrrntarima ispod naših tekstova koji zahvaćaju i politiku, prosvjeduju jer smatraju da politika nema što tražiti na gastro stranici. Nedavni članak o padu Donalda Trumpa isprovocirao je više takvih komentara. Riječ je o razumljivom, očekivanom, simpatičnom i naivnom stavu. Hrana je, naime, nužno i politika. Političke strukture određuju uvjete pod kojima se hrana i piće proizvode i prodaju.
Politika, primjerice, definira financijske uvjere rada restoranske industrije: sjetimo se samo udvostručenja PDV-a na restorane prije četiri godine i katastrofalnih posljedica koje je izazvala ta odluka Andreja Plenkovića i Zdravka Marića. Vlasti, dakle politika, odlučuje u kojim uvjetima i po kojim cijenama poljoprivrednici proizvode hranu, do kad restorani, barovi i klubovi smiju raditi, i smiju li uopće raditi, u što se sve uvjeravano u ovoj epidemijskoj godini. Politika, naposljetku, odlučuje i tko radi u restoranskoj industriji.
Hrvatski hoteli i restorani ne bi mogli odraditi lanjsku turističku sezonu bez konobara iz Srbije, kojima je netko morao izdati radne dozvole. Taj netko je Vlada i državna administracija.
Politika, dakle, izravno utječe na sadržaj tanjura u restoranu u kojem jedete, na servis u tom restoranu, na izbor robe u supermarketima, pa čak, kroz razne stimulacije ili izostanke stimulacija, na izbor robe na zelenim tržnicsma. Malo je koji gospodarski sektor toliko isprepleten s politikom kao poslovi vezani uz proizvodnju, distribuciju i posluživanje hrane i pića. Stoga je sasvim neizbježno da se mediji posvećeni gastronomiji i pićima povremeno bave i politikom.
