Prema RTL-ovoj Večeri na selu katkad smo lagano zločesti jer je ta emisija zaista jezivo koncipirana i uglavnom mobilizira kandidate podesnije za Barnumov freak show nego za imalo decentniji televizijski program. U petak navečer osjetili smo, međutim, poštovanje i simpatiju prema jednom od kandidata.
Riječ je o profesionalnom ugostitelju iz okolice Imotskog, koji ima lijepo uređenu konobu i vrlo je artikulirano govorio o tome zašto želi živjeti u divljini Dalmatinske Zagore, i zašto ne bi mogao stanovati u gradu. Povrh svega, taj gospodin u srednjim pedesetima, zategnut i nabildan kao da ima tridesetak, svojedobno se u sklopu poznate ekspedicije Vlaji na Himalaji popeo na 6300 metara nadmorske visine.’
E sada, ako ste fizički i psihički sposobni doći do 6300 metara, vrlo ste ozbiljna, koncentrirana i staložena osoba. Uspon na 6300 metara ekstremni je sportski psihofizički uspjeh, koji mora izazvati respekt. Stoga smo pretpostavili da je čovjek s iskustvom penjanja na himalajske vrhove barem jednako temeljit i ozbiljan u svojoj profesiji, ugostiteljstvu. Nažalost, nije.
Spomenuti je gospodin, naime, u Večeri na selu princes krafne pripremao sa šlag pjenom. Šlag pjena je onaj grozni prašak koji je biio popularan tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina kad su se ljudi masovno dali fascinirati f industrijskom hranom: vegeta, fant, šlag pjena, kocke za juhu, juhe iz vrećice, gotova jela i tome slično.
Danas šlag pjenu koriste još samo kućni kuhari i kuharice koji iskreno mrze kuhati. Uostalom, da biste napravili običan šlag od slatkog vrhnja treba vam maksimalno pet do sedam minuta. Da biste napravili snijeg, koji može ići u princes krafne umjesto šlaga, treba vam minuta ili dvije više. Zašto je onda profesionalni ugostitelj sada išao prečicom i odlučio, i to na televiziji, napraviti desert s opravdano zloglasnom šlag pjenom? Vjerojatno zato što misli da je tako dobro i ispravno, i što ne zna drukčije.
Što nas vodi do zaista važnog problema. U proteklih dvadesetak godina upoznali smo bezbroj hrvatskih ugostitelja i chefova. Neki su osviješteni fejkeri i prevaranti, neki su asocijalni ekscentrici, a neki su odlični do briljantni profesionalci. Većina se trudi pošteno obavljati svoj posao, ali unutar te većine mnogi ugostitelji, poput gospodina iz Večere za pet, naprosto ne znaju osnove svog posla. I to je zaista strateški defekt hrvatskog ugostiteljstva, za koji ne vidimo rješenje.
