Prošli su se tjedan svi hrvatski mediji raspisali o slučaju dubrovačkog ugostitelja, koji mjesto za stolom u svom kafiću uvjetuje konzumacijom od 300 do 500 kuna, zavisno o poziciji stola. Nismo prenijeli tu vijest jer nam se činilo kako je riječ o tipičnom dubrovačkom ugostiteljskom piratstvu poput, recimo, 140 kuna za Jack Daniel’s u jednom baru blizu Straduna s neispravnim toaletom.
Takvi su piratski običaji, a ne samo prekid avionskih linija, pridonijeli lanjskoj dubrovačkoj turističkoj katastrofi i usporenom ovogodišnjem oporavku.
U Slobodnoj Dalmaciji jutros smo pročitali da se uvjetovanje dodjele stola određenim iznosom potrošnje proširilo i na splitsku Rivu. Sad se, dakle, ne radi o ekscesu nego možda o početku trenda na pojedinim jako poželjnim mikrolokacijama, poput povijesne jezgre Dubrovnika ili splitske Rive. Stoga je logično postaviti pitanje smiju li se ugostitelji tako ponašati.
Zakonski govoreći, definitivno smiju, jer zakon ne zabranjuje takvu praksu. Profesionalno govoreći, u noćnim je klubovima i u striptease klubovima uobičajeno da društvo koje želi bolji stol mora kupiti barem jednu bocu stranog žestokog oića. Međutim, u kafićima i barovima takva praksa ne postoji.
U Ritzovom Hemingwayu koji je uvijek prepun, možete naručiti samo colu ili pivo, osoblje će vas tretirati kao da ste naručili bocu šampanjca i nitko neće gledati na sat i požurivati vas da se dignete. U Savoyevom American Baru ispred kojeg se često stvaraju redovi, nikome ne pada na pamet da vam naredi da naručite četiri koktela umjesto dvije čaše skromnijeg bijelog vina. U baru luksuznog bečkog hotela Bristol preko puta Opere, cijelu večer možete provesti uz lokalno pivo, ali i uz vintage Port iz 1985. godine. Vaš izbor.
Moramo priznati da su Pariz, London i Beč puno jače turističke destinacije od Dubrovnika i Splita, ali tamo se ugostitelji ponašaju pristojno, jer su im dignitet i dugogodišnji imidž važniji od trenutne zarade. Kad je riječ o Hrvatskoj, u Istri nismo uočili praksu uvjetovanja stola visinom potrošnje. A Istra je ovog ljeta ipak mnogo uspješnija od Splita i Dubrovnika, neovisno od trenutnih gužvi na Rivi i Stradunu.
Pojedini dalmatinski ugostitelji ovog su se ljeta počeli ponašati kao da sutra ne postoji. Što će se vidjeti na potrošnji u njihovim kafićima čim se kolovoške gužve raziđu. O narušavanju renomea destinacije da ne govorimo.
