Profesionalno kuhati i voditi restoran spadaju među najodgovornije poslove na svijetu. Jer znače, doslovno, svakodnevno suočavanje s činjenicom da se u restoranu netko nože otrovati. Glavni kuhar ili vlasnik ili voditelj restorana, doslovno je svakodnevno odgovoran za tuđe zdravlje, a u ekstremnim slučajevima poput ovog u valencijskom restoranu RiFF, i za tuđe živote. Najgore od svega jest činjenica da nikakav higijenski protokol ne pomaže.
Chef zaista ne može znati je li njegova najbolja i najmirisnija kamenica zaražena norovirusom. Dapače, engleske vlasti tvrde da sedam od deset kamenica na britanskom tržištu ima barem tragove norovirusa.
U zadnje se vrijeme doduše eksperimentira s raznim gadgetima koji bi trebali otkriti zdravstveno stanje kamenica, ali oni još nisu spremni za masovnu uporabu. Uostalom, mi smo se barem šest puta otrovali kamenicama. Jednom i u čuvenom londonskom Bentleyu. A kamenice su samo jedan faktor rizika.
Sirove ribe, pojedine vrste gljiva ali i ručno izrađena majoneza konstantni su izvori prijetnji za goste, protiv kojih se restorani bore najpedantnije što mogu. No, ni jedan restoran, uz najbolje moguće procedure provjere, ne može biti sto posto siguran da je baš svako sirovo jaje koje koristi zdravo. S druge strane gosti, naravno, žele ručno pripremljenu hranu od što svježijih sastojaka. Tako da rizik stalno postoji.
Nomi se prije par godina desila greška u proceduri provjere osoblja, pa je jedan zaposlenik unio virus u kuhinju. Međutim, rizici od same hrane načelno su veći i opasniji. Smrt u Valenciji, ako se dokaže da je zaista neposredno izazvana hranom u restoranu FiFF, na najgori način pokazuje stvarne razmjere rizika u restoranskom biznisu.
