Somebody Feed Phil je Netflixova dokumentarna serija, u kojoj američki glumac, scenarist i TV producent, sjajni Philip Rosenthal nedužno putuje po svijetu, upada na razna mjesta i prepušta se u ruke lokalaca da ga nahrane čime god oni misle da treba. U novoj sezoni serije Phil je bio u Hrvatskoj. Što je genijalno za promociju Hrvatske jer serija je jako gledana. No, pogrešna promocija gora je i od nikakve.
O epizodi iz Hrvatske u domaćim smo medijima mogli pročitati tek ponešto pozitivnih dojmova uglavnom prenesenih iz stranih medija, prema kojima Phil Rosenthal oduševljen svime kod nas. Kad stvarno pogledate epizodu, to izgleda ovako.
Epizoda Somebody Feed Phil o Hrvatskoj počinje u Splitu, u savršen sunčani dan. Phil se divi Dioklecijanovoj palači (kao scenografije u Universal Studiju, kaže jer Philu je stil da se pravi pomalo glup). Nakon par divnih kadrova Splita, Phil odluči nešto pojesti. Prvo mjesto u koje uđe je pekarnica Kruščić. Nije jasno zašto, ali u Kruščiću mu simpatični Splićanin barem ponudi višku pogaču. I neke pužiće i brownie, jer brownie je tradicionalni splitski kolač, fetivi. Philu se svidi samo jedan pužić. Višku pogaču ne razumije, brownie završi u jednom kadru.
I dok smo se pitali što mi zapravo gledamo, situacija se naglo pogoršala. Phil je, sve objašnjavajući kako bi svatko trebao doći u Split jer je grad lijep i u njemu se dobro jede, otišao u – burekdžinicu. Kod Mr.Bureka, koji se ljubazno predstavio kao Tim. Phil je kupio burek, još jedno tradicionalno jelo kojim se Splićani generacijama ponose, i objasnio kako je riječ o jednom od temeljnih balkanskih jela. Jer Split je, kao što znamo, srce Balkana i balkanske kuhinje.
I kad smo mislili da imamo veliki povod za recenziju ove epizode, stvari su se nepovratno strovalile na dno. Jer Phil je odlučio pojesti još nešto tipično za kraj u kojem se našao i otišao – na ćevape. Srećom, brzo se spakirao na brod i otišao na Hvar. Što nas je prilično uplašilo, jer se Hvar guši u junk foodu i najveći su redovi pred Mlinarovom pekarnicom na Rivi.
Srećom, Phila je na Hvaru dočekao gradonačelnik i odveo ga na ručak u konobu Menego, za koju ne znamo kakva je ali su u kadru barem bili pršut, pašticada i vino. Gradonačelnik i Phil nešto puno pričali o hrani. Phil se požalio da nije mogao spavati jer su mu partijaneri vrištali pod prozorom cijelu noć. “Ovo je turističko mjesto,” hladno je odgovorio gradonačelnik između dva njoka, “Ne možete reći ljudima da idu doma spavati. Izađite i vi vani i zabavite se s njima.” Bio je to, moramo priznati, jedan od boljih momenata u ovoj bizarnoj epizodi.
“Odlična strategija,” komentirao je Phil kasnije sam sebi u kameru, “Netko ti baci govno u dvorište, a ti ga onda i sam baciš u svoje dvorište da se sve poravna.” Požalio se i da mu je crkveno zvono u nedjelju ujutro odzvonilo 130 puta, brojao je. Gradonačelnik mu nije vjerovao. Rekao je da mu je kuća kraj crkve i da njega zvono nikad nije probudilo. Phil je zaključio da ipak vjeruje u razdvajanje crkve od spavanja. Onda je Phil odlučio pojesti gelato, jer Hvar je jako blizu Italije. Otišao je u aROMA Gelato Experience Butik. Jest da je aROMA slovenski brend, ali realno ima najbolji gelato na Hvaru. Još malo autentičnosti.
Nakon pola sata ovog košmara spasila nas je Korčula. Phil je završio kod Ivana i Jakše Marelića u konobi Maha, prvo u lovu na ježince a onda na ručku kojem je posvećena trećina epizode, i kasnije u konobi Mate. Panika nas je opet uhvatila kad je Phil zaplovio prema Dubrovniku. Tamo je prvo otišao u Školu na sendvič, a onda na bar donekle autenetičan Barbin burger od hobotnice (jer koga briga za stonske kamenice i slične lokalne besmislice), a onda u Bužu gdje se ne može snimiti loš kadar a može se popiti i čaša pristojnog vina.
Vrhunac ozbiljnosti Philovih producenata i drugi najbolji dio epizode nakon Korčule bila je Philova večera kod Orsana Gverovića gdje su ga konačno natjerali da proba kamenice, pojede škrpinu i Orsanov genijalni crni rižoto sa svim iz mora. Zadnji dio epizode malo nam je ublažio traumu od Splita, a i Phil je pokazao da u svakom gradu ima drugog fiksera pa je to objasnilo nesrazmjere.
Od nekih od restorana koji su bili u produkciji Somebody Feed Phil doznali smo da se u seriju ne može ući nikakvim utjecajem. Philovi producenti danima obilaze gradove i kad im se neko mjesto svidi uđu, porazgovaraju s vlasnikom ili voditeljem, pitaju da li bi nastupio u seriji (nema opcije anonimnosti, nesnimanja lica i slično) i ako vlasnik pristane, odmah mu donesu ugovor. Čim se ugovor potpiše pred lokal stiže veliki tim, skupa s pravnicima, organizatorima, snimateljima, toncima…s njima i Phil Rosenthal i sve se snimi brzo i efikasno.
E sad, ako su Philovi producenti zaista sami šetali Splitom i tražili lokacije (što je ipak teško vjerovati) možda i nije neobično da su odabrali burek i ćevape. U starom dijelu Splita je genijalni Pinku, ali daleko je više friteza i fejkerskih fast food lokala no to ne opravdava skandaloznu neobaviještenost producenata i njihovu sposobnost procjene. Ali ako je ekipa Somebody Feed Phila imala lokalnog fiksera, nekoga iz Splita tko im je sugerirao lokale i dogovorio termine, e tu stvari postaju zaista zanimljive.
