Dok nam prognostičari besramno najavljuju još jedan val sibirskih hladnoća, a kapa i šalova sam se već nauživala, ne mogu zamisliti bolji način ugrijavanja od nastavka uživanja u toplim, intenzivnim, uglađeno mesnatim, ali i mentolasto mirisnim tempranillima iz Ribere. Teško je vina staviti pod zajednički nazivnik, ali dok klasična Rioja nosi u sebi notu uvelog lišća i zemljanog mirisa jesenje šume, Ribera je vegetalna, svježa, za mene s notama eukaliptusa i mente, netko će reći blondog duhana i kože, hrskava je i dugovječna.
Ribera del Duero smještena je na oko sat i pol vožnje sjeverozapadno od Madrida, na prosječnih 700 – 800 metara nadmorske visine s impresivnih. Na impresivnih više od 22 000 hektara pod vinogradima, proizvodi se oko 60 milijuna litara godišnje, većinom tempranilla ili kako ga ovdje nazivaju Tinto fino ili Tinta del Pais.
To je jedan od najsurovijih vinskih krajeva uopće, s najkraćim vegetativnim ciklusom, budući da opasnost od smrzavanja vreba još u svibnju, pa već i i u rujnu. Pa ti odradi posao u vinogradu! Ogromna je i razlika između dnevnih i noćnih temperatura, što vina čini iznimno aromatičnima te omogućava da zadržavaju svježinu, a time i dugovječnost. To je kraj toplih ljudi, otužnih sela, fenomenalnih vina i izvrsne janjetine.
Ribera je svjetski uspjeh doživjela tek sredinom osamdesetih, kad je utjecajni američki vinski kritičar Robert Parker otkrio vina Pesquera, koja su za samo djelić cijene nudila kvalitetu identičnu Bordeauxu. Danas Emilio Moro, Tinto Pesquera, Dominio de Pingus, Vega Sicilia…definitivno spadaju u red kultnih svjetskih vina, ali s odmakom od desetak godina, u Riberi niču arhitektonska čudesa od vinarija, vinari se vraćaju srednjovjekovnim podzemnim podrumima ukopanima u kamene stijene, s idealnim uvjetima cjelogodišnje temperature od 10 – 12 stupnjeva i optimalne vlažnosti od nevjerojatnih 85 posto, sve se više okreću biodinamici odnosno bioodrživosti te mekšim i elegantnijim, mada jednako kompleksnim stilovima vina.
Ribera je regija gdje se vinogradi od pedesetak godina još uvijek smatraju mladim, a preko 80 godina starosti vinograda je minimum za proizvodnju ozbiljnijih reservi i gran reservi. I gotovo svaki vinar ima minimalno 100 hektara u vlasništvu. Ribera vina na tržište izlaze spremna i odnjegovana za kupca. Prema Wine-searcheru, prosječna cijena boce Vega Sicilie Unico je oko 400 eura bez poreza, a Pingusa oko 800 eura bez poreza. Vina za odlikaše! Ali Ribera nudi i enorman broj fenomenalnih, ozbiljnih, odležanih i dugovječnih vina za jako pristojne novce. Za istinski upoznati Riberu, trebalo bi ostati minimalno mjesec dana, ali i u svega tri dana otkrili smo divote.
Jorge Monzon i Daniela Kramarić
Finca Torremilanos po veličini je četvrta vinarija na svijetu, licencirana po Demeteru. Ricarda Penalbu smatraju rasistom dobrih vina, u svojim vinogradima uzgaja grožđe i bakterije. Njihovi “stari vinogradi” stvarno su stari; Roble Viejo 96 godina, la Galinda 120 godina, a Senoritas 160 godina. Čini mi se da mu je etiketa prirasla srcu, a za “crazy bastard wine” Cyclo koje je prvi put proizvedeno 2003. godine, 20 posto vina uvijek dolazi iz cementa, a za ostatak se svaki vinograd odvojeno vinificira u baricima većinom iz vlastite proizvodnje. Crianza mu je genijalna, 18 mjeseci odnjegovana u baricima. Podrumska cijena je 12 eura. Bolje restoransko vino teško da mogu zamisliti. Pjenušac Cava mu je genijalan, i proizveden je bez sumpora. Poslije malolaktičke fermentacije pH 3,15, a čuva ga isključivo pH i CO2. Ludo!
Jorge Monzon istinski je star-winemaker, s iskustvom u podrumima Romanee-Conti, Vega Sicilia i Arzuaga, prije no što se vratio na obiteljsko imanje. Njegov Dominio del Aguila novo je Parkerovo otkriće. Selo se nalazi doslovno nigdje, nisu mogli vjerovati kad nas je GPS doveo baš do vrata podruma, uvjeti su prostorno skromni, ali tehnički idealni. Podrumi ukopani, vinogradi isključivo prastari uz minimalnih pet godina njege u baricima. Očarala su me njihova bijela vina. Zbog minimalnih količina, tri berbe, 2012. 2014 i 2015. po prvi će put zajedno izaći na tržište. Riječ je o kupaži 90 posto albilla i 10 posto malvasie riojane i garnachom blancom. Kušali smo iz barika, to su istinski čudesna vina!
Pago de los Capellanes, moderno je arhitektonsko čudo, tehnički besprijekorno, s maksimalnim poštovanjem prema prirodi i staroj lozi. Kultni vinogradi El Nogal i El Picon samostalno se pune. Za njegu top etiketa koriste kultnu bačvu T5 francuske bačvarije Taransaud, koja se smatra Rolls Royceom među bačvama. U njoj se školuju najelegantnija i najskuplja vina svijeta, daje iznimno mekana i dugovječna vina s minimalnim utjecajem drveta. El Picon vinograd ima svega 2 hektara, stare loze, urod svega 1,5 tone po hektaru, vina se u T5 bačvama školuju 22 mjeseca, pa se još dvije godine njeguju u boci. Ocijenjeno je poput Pingusa ili Vega Sicilie, ali cjenovno daleko pristupačnije, oko 120 eura po boci. Ribera del Duero očaravajuća je regija kojoj se uvijek vraćam, ali put nas vodi dalje niz duero, prema Portugalu. Živjeli!
