Iako nas neprekidno bombardiraju nove teorije i food fadovi, na ovom se području od paleo dijete zapravo nije dogodilo ništa značajno. Ekspanzija veganske prehrane koja je obilježila zadnjih nekoliko godina ne spada u modne hirove, riječ je o dubljem i trajnijem trendu koji se temelji na nizu faktora i ozbiljno utječe na gastronomiju.
Ni nova trendi dijeta koja upravo osvaja američke fitness influencere i društvene mreže, nije nešto osobito novo. Zove se peganska dijeta, jer kombinira zakonitosti paleo i veganske dijete. Podsjetimo, paleo dijeta je jedan od najpopularnijih novijih načina prehrane. Temelji se na knjizi gastroenterologa Waltera L Voegtlina iz 1975. odnosno na teoriji da smo genetski predodređeni za hranu kakvu su jeli lovci i sakupljači polodova iz kamenog doba jer smo evoluirali od njih, što znači da bismo trebali jesti najviše meso, po mogućnosti divljač, samoniklo bilje, divlje plodove, orahe, sjemenke i organsko sezonsko povrće, s vrlo malo ugljikohidrata, ništa šećera i škroba (žitarice i mahunarke u paleolitiku se nisu uzgajale za hranu) i vrlo malo mliječnih proizvoda.
Teoriju su 80-tih proširili Stanley Boyd Eaton i Melvin Konner, a paleo dijeta postala je hit nakon knjige The Paleo Diet koju je 2002. godine objavio američki nutricionist Loren Cordain.
Znanstveno, paleo dijeta kakva se danas prodaje nema puno čvršće temelje od mjesečeve juhe, ali njezina komercijalizacija poklopila se nekoliko drugih velikih trendova, od kojih su važni veliki povratak fitness industrije izvorima i prirodnom kretanju (crossfit, trčanje, trekking…) i pad jadne pšenice u nemilost zbog glutena. Sve zajedno stvorilo je ideološki paket idealan za isporuku masovnoj publici.
Unatoč njenoj neobičnoj ideji, paleo je i dalje najpopularnija dijeta na svijetu i tek je ove godine dobila konkurenciju. Američki liječnik i nutricionst Mark Hyman u knjizi The Pegan Diet predlaže potpuno izbacivanje prerađenih i industrijskih proizvoda, šećera i škroba iz prehrane, i prelazak na organsku, svježu biljnu hranu prirodno bogatu proteinima i zdravim masnoćama. Iako se bazira na veganskoj prehrani, peganska dijeta ne isključuje potpuno namirnice životinjskog porijekla. Mogu se jesti ako su iz organskog i održivog uzgoja. Zapravo peganska dijeta mogla se zvati i bio ili free range dijeta. Od namirnica, Hyman predlaže da većina budu one s niskim glikemijskim indeksom, sezonsko povrće, malo voća, nemasni proteini, prirodni Omega 3 iz masnoća.
Zapravo riječ je o nespecifičnoj, normalnoj uravnoteženoj prehrani kakvu bi preporučio svaki ozbiljan nutricionist, samo što je peganska dijeta pomno brendirana i fokusirana na smanjenje upalnih procesa u tijelu. Među benefitima su, naravno, pojačani unos vlakana i dobrih masnoća, regulacija metabolizma šećera, stabilizacija energije, bolja regeneracija tijekom noći, zdrav osjećaj gladi i sitosti, ukratko vraćanje organizma u balans kod zdravih ljudi.
U peganskoj dijeti baza su povrće, orasi, sjemenke i biljna ulja, životinjski proteini su začin, voće ima status deserta. Sljedbenici bi, ako nisu vegani, morali paziti da u režim uvedu dovoljno masne ribe (Omega 3), i da biraju ribu i morske plodove koji skupljaju manje žive. Mahunarke se jedu vrlo rijetko i u malim količinama. Zabranjene su žitarice koje sadrže gluten, njih se smije jesti samo ako se mora (na ručku kod bake, na poslovnom ručku) ili vrlo rijetko. Ograničen je i unos žitarica koje nemaju glutena, poput kvinoje i amaranta, i integralna riža. Prema doktoru Hymanu, omjeri unosa su 75 posto povrće s malo voća, 25 posto proteini iz oraha, sjemenki, mesa i ribe.
