Jedno od malih zadovoljstava ručkova u Malom baru nam je čitanje podmetača. Papirnati podmetači kod Ane Ugarković nisu samo dekoracija, nego male novine koje se svako malo mijenjaju i u kojima se mogu pročitati zanimljivosti o hrani iz cijeloga svijeta.
Među s današnjom trivijom smo tako doznali da 30 posto svih gostiju restorana misli da su restoranske porcije prevelike, 62 posto misli da na menijima nema dovoljno opcija za male porcije, i svega 20-tak posto ručkova i večera u restoranima završi desertom. Pročitali smo usto članak o porijeklu rajčice i staroj indijskoj metodi pečenja ribe na rašljama, a jedna nas je crtica podsjetila na Guo Li Zhuang, jednu od najvećih pekinških restoranskih atrakcija i vjerojatno najbizarniji restoran na svijetu.
Guo Li Zhuang je restoran specijaliziran za jela od životinjskih penisa i testisa. Njegovo ime je skraćena verzija kineskog izraza “snaga u loncu.” Osnovan 1956. ovaj restoran nije imao samo ideju privlačiti znatiželjnike bizarnostima, jer osim genitalija u svojim jelima koristi i kandže, životinjske njuške, nerođene janjce i lanad da nabrojimo samo dio ponude, već očuvati kinesku tradiciju koja head-to-tail pristup u kuhanju njeguje već tisućama godina, i odati počast drevnim običajima, vjerovanjima i metodama kineske medicine.
Mješavina ekologije i misticizma, daleko od zapadne gastro-etike, Guo Li Zhuang čini zaista neobičnim mjestom. Pa je još je zanimljivija činjenica da je prvi Guo Li Zhuang zapravo otvoren u Atlanti u Sjedinjenim Državama i tek 2006. preselio u Peking. Nakon što je otvoren u ulici Dongsishitiao, glas o njegovom meniju koji podsjeća na dekadentne knjige Medlara Lucana i Duriana Graya, proširio se među bogatijim Kinezima i postali su toliko popularni da danas imaju pet restorana u Kini.
Jela u ovom restoranu prezentirana su doslovno, ali nose raskošna barokna imena poput “Glava okrunjena narukvicom od žada” ili “Potraži blago u pustinjskom pijesku.” Kao sastojke koriste penise jelena, sobova, goveda, konja, pasa, nekad su koristili i tigrove i nosorogove, ali danas je to puno teže ili nemoguće. Za večeru od tigrovog penisa gosti ne snose samo moralni, nego i financijski, a potencijalno i zakonski rizik. Moraju ispuniti posebne formulare za srebrno, zlatno ili platinasto članstvo u platiti oko 900 eura. U restoranu se kunu da tigrove penise nabavljaju na etičan način.
Slično kao moskovski White Rabbit, među potpisnim jelima imaju sobove njuške, ali većina jela je posve jedinstvena poput paunovih kandži u jelu “Palme između neba i zemlje” ili prženih crva. Svako jelo predstavlja se kao što se nekad činilo, dakle kao vrlo ljekovito, nekima pripisuju nadnaravna svojstva, a većina efekata svodi se na jačanje libida i imuniteta ili jednostavno bolje raspoloženje, neka se jela ne preporučuju ženama “jer bi mogla potaknuti rast brade” ili neobuzdanu želju za seksom. Vinska lista nije ništa manje egzotična. Na njoj su vina s ekstraktima životinjskih srca i penisa i jedno s jelenjom krvi koje prodaju kao vino koje djeluje na seksualni nagon u roku od pola sata.
U restoran ne smiju ući gosti mlađi od 15 godina, a gostima se preporučuje da jela biraju pažljivo, ovisno o tome što su planirali za večer, a ulogu u izboru ima spol, jer je hrana navodno intenzivna i može utjecati na ravnotežu hormona. Većina gostiju u Guo Li Zhuangu su sredovječni bogatiji Kinezi, muška društva i poslovni ljudi. Najskuplja jela koštaju oko 200 eura, među njima su jakov penis i hotpot s penisima deset različitih životinja uz atraktivno posluženu selekciju testisa koja košta 89 eura. Penisi divljači koštaju 40-tak eura a domaćih životinja, ovnova, jarčeva i slično, oko 10 eura. Svaki gost na kraju večere dobiva malu kost psećeg penisa s crvenom vrpcom, kao talisman. O restoranu Guo Li Zhuang napisani su deseci članaka i eseja, neki su traumatični, neki urnebesno smiješni, neki zaista detaljni, neki odvratni. Jedino što nikad nije napisano o jednom od najneobičnijih restorana na svijetu, jest pozitivna recenzija hrane koja se tamo kuha.
