Sinoć smo u našem lokalnom Sparu vidjeli jednog gospodina kako drži stručak šparoga, pa gleda etiketu i valjda cijenu, i razmišlja bi li ih kupio ili ne. Nadamo se da ih nije kupio, jer su šparoge primjer robe koja se u ovo doba godine ne kupuje u supermarketima, budući da šparoge ne trpe stajanje. Okej, po zimi, kada šparoga nema na placu, one iz samoposluživanja možda mogu funkcionirati, ako ste baš potpuni ovisnik. Ali u proljeće nipošto.
Evo liste proizvoda koje u ovo doba godine nema smisla kupovati u samoposluživanjima.
Mladi grašak ekscentrično je osjetljiv. Nakon dva ili tri dana njegovi šećeri pretvaraju se u škrob i umjesto one divne klorofilne slatkoće netom ubranog povrća, dobijete robu koja je najčešće inferiorna smrznutom grašku. Kad kupujete grašak na tržnici, nikad nemojte kupiti onaj očišćeni, jer on propada u roku od nekoliko sati. Grašak čistite neposredno prije kuhanja.
Šparoge mijenjaju okus gotovo jednako brzo kao grašak. Zato ih, uostalom, na tržnicama često drže u vodi, što je u supermarketima nemoguće. Šparoge bi trebalo kupovati na dan kad ih planirate koristiti, ili dan ranije. Poslije tri ili četiri dana – a povrće u samoposluživanjima uglavnom ne može biti svježije – šparoge postaju tupast, skoro bezokusan i dosadan proizvod.
Ovih dana, kad su tržnice i ulični štandovi doslovno prepuni jagoda, nema ništa besmislenije nego kupovati jagode u supermarketima. Ove s placa i s ulice uvijek su svježije i najčešće slađe.
Čvrstoća i hrskavost spadaju među glavne značajke dobrih rotkvica. Jedino zaista svjezže rotkvice, kojih na tržnicama ima koliko hoćete za mali novac, mogu biti čvrste i hrskave. One u supermarketima uglavnom izgledaju neugledno i smežurano, što upućuje na njihov okus i teksturu.
Salate u vrećicama čine se kao praktično rješenje. Već su očišćene, narezane i samo ih trebate staviti zdjelu. Međutim usred svibnja kad se klupe tržnica zelene svim i svačim, kupovati salate s desetodnevnim rokom trajanja umjesto svježe robe zapravo znači kupovati plastiku umjesto prave hrane.
Pivo dolazi na akciju iz dva razloga. Prvo, kad se u suradnji s proizvođačem želi potaknuti prodaja nekog brenda i repozicionirati cijena. I drugo, kad se supermarketi žele riješiti zaliha. Ovaj drugi slučaj češći je kod skupljih piva poput izvrsnog britanskog St. Petersa. Svježina je jedna od glavnih značajki piva. Pivo koje je dugo stajalo na toplom, nužno će biti mrtvo, tupo i dosadno. Stoga toplo preporučujemo da izbjegavate inače skupa piva na rasprodaji.
