Krađe u supermarketima jedand os brže rastućih oblika sitnog kriminala. Sve više trgovina velike kvadrature i činjenica da policija nigdje nema kapaciteta da izlazi na teren radi krađa vrijednosti ispod određene granice (u Hrvatskoj je granica, neslužbeno, oko 1000 kuna), trgovci se više ili manje bore s masovnim krađama. Krađe u supermarketima utrostručile su se u zadnjih deset godina i 90 posto ih se uopće ne prijavljuje u policiji. Kumulativno, štete su milijunske. Što znači da se otvara tržište za sve tehnologije i usluge koje bi mogle spriječiti krađe. Problem nisu ljudi koji će jednom nešto ukrasti, nego recidivisti, kradljivci koji žive od toga.
Kad smo nedavno razgovarali s voditeljima jednog velikog trgovačkog lanca u Hrvatskoj, rekli su nam da uglavnom isti ljudi kradu uglavnom istih desetak proizvoda, koje mogu brzo prodati za dobru razliku u cijeni. Kradljivci paze da kradu u robu dovoljno niskoj vrijednosti kako policija ne bi bilježila te krađe. Isti problem je u većini svjetskih supermarketa. I to je vjerojatno razlog zašto upravo tehnologija prepoznavanja lica postaje sve popularnija među trgovcima. Servisi koji se bave ovime, prodaju opremu i softver koji koriste umjestnu inteligenciju za skeniranje lica sumnjivih kupaca, analiziraju snimke i alarmiraju prodavače (ili osiguranje gdje ga imaju) u realnom vremenu. Jedna od najtraženijih aplikacija je britanski Facewatch.
Velika Britanija je najveći svjetski korisnik tehnologije prepoznavanja lica, uz Kinu koja je to pretvorila u perverznu metodu državne kontrole i SAD koji je koristi podjednako za sigurnost i komercijalu. Facewatch snima lica kupaca, analizira snimke i momentalno ih uspoređuje s onima u bazi podataka ulovljenih kradljivaca. Ako je identifikcija pozitivna diskretno upozorava voditelja trgovine koji može prići sumnjivcu i zamoliti ga ode ili da vrti eventualno ukradenu robu.
Tržište ovakvih sustava brzo raste. U EU rade deseci firmi koji nude tehnologiju za sprečavanje krađa i usavršavaju je iz godine u godinu. Negdje od 2014. tehnologiju prepoznavanja lica smatraju superiornom ljudskim sposobnostima. Nove odnose koji se njome uspostavljaju analitičari nazivaju “pred-kaznenom erom” jer se tehnologija koristi da bi se kriminal spriječio i smanjuje potencijalni broj kaznenih postupaka. Problem su, naravno, stotine neriješenih zakonskih, pravnih i etičkih pitanja jer trenutno nijedno društvo nema institucije koje bi omogućile upotrebu tehnologije prepoznavanja lica bez ugroze za privatnost i građanske slobode.
