Danas smo došli na ručak u Evergreen u Ilici, prvi pravi zagrebački sushi bar koji, eto, ima četiri stola vani u Obrtničkom prolazu. Stolovi su opremljeni jako efikasnim grijalicama za noge, pa se , prvi put ovaj tjedan, nismo smrzavali dok smo jeli.
Evergreen zasad radi s pola snage. Nema, primjerice, kave što je autodestruktivno jer Hrvati svugdje pa i u sushi barovima žele piti kavu. Nema, što je mnogo važnije, masne tune. Ima, srećom, jegulje; nigiri s jeguljom bio je izvrstan. Riječ je o postojano najuksnijem jelu koje se može dobiti u Evergreenu.
Nigiri s madurom i nigiri s jakovskim kapicama bili su sasvim korektni, kao i ugodna, topla, bogata a opet eterično lagana miso juha. Hrana u Evergreenu je, dakle, i dalje dobra i relativno jeftina. No, servis je otprilike dvjesto posto bolji nego ranije. I to zato što je Evergreen angažirao Marina Čučeka, čovjeka kojeg skoro vi redoviti gosti barova i kafića u centru Zagreba iznimno poštuju.
Gospodin Čuček, koji je stilziiran kao protagonist nekog njujorškog art filma iz osamdesetih ili devedesetih godina, dugo je radio u vinskom baru Bastion u Masarykovoj ulici, zagrebačkoj i hrvatskoj središnjici prirodnih vina i neobičnih piva. Marin Čuček savršeno je znao razlikovati što je obični macerat, što je organsko a što biodinamičko vino. Prilično je perfektno gostima recitirao sorte u fantazisitčki nazvanim cuveeima rubnih vinarija, razumio je skoro sve detalje o proizvodnji lambica, jednog od najkompleksnijih pivskih žanrova, a dobro je tumačio i prendosti specialty kava.
Čuček je na svom znanju i šarmu nosio jedinstvenu Bastionovu ponudu. Osim toga, Čuček je zaista entuzijastičan prema svom poslu: prije otprilike dvije godine upali smo u Bastion pred sam kraj radnog vremena, no gospodinu Čučeku nije bilo teško otvoriti nam buteljku ne odveć jeftinog šampanjca.
Kanili smo popiti samo dvije čaše, ali smo nakraju za otprilike pola sata ispraznili cijelu bocu, jer nas je barmenov entuzijazam dovoljno raspoložio da u kafiću potrošimo puno više novca nego što smo bili planirali. Tako zapravo funkcioniraju vrhunski konobari, barmeni i sommelieri: oni prodaju pića. Karte pića same nikad ne prodaju pića. Pića prodaju ljudi poput Čučeka, koji je danas napamet znao cijelu Evergreenovu vinsku kartu (koja, doduše, nije dugačka, ali čovjek je ipak novi na poslu). Angažiranje Marina Čučeka strateški je potez za Evergreen, pod uvjetom da ga zadrže na dulje vrijeme.
