Rovinj je vrlo civiliziran turistički grad. Mulini Beach vjerojatno je najljepša hotelsko-javna plaža u Hrvatskoj, ulice su lijepo uređene i relativno čiste, vrtovi su katkad prekrasni, uz more nema apartmanizacije, barovi su korektni a restorani mogu biti izvanredni (Monte, Cap Aureo) solidni poput Giannina i Ria, ili naprosto turistički, ali i dalje bar malo decentniji od tipičnih srednjodalmatinskih turističkih restorana.
Hoteli s pet zvjezdica uglavnom zaslužuju pet zvjezdica, uz ponešto zamjerki uvjetovanih štednjom na pogrešnim mjestima. No, trgovine su apsolutno kritična točka rovinjskog turizma.
Okej, shopping arkada Grand Parka napunila se ozbiljnim brendovima na čelu s Garderobom, ali to ne ublažava činjenicu da se u gradu ne može kupiti, ali doslovno, ni jedna boca ozbiljnog vina po cijeni koja nije piratska.
A ako se u glavnom turističkom gradu Istre, zemlje dobrih vina, ne može kupiti baš ni jedna boca dobrog vina po korektnoj cijeni i u korektnom stanju, tu se radi o ozbiljnom poremećaju. Rovinjske trgovine vinom jednako su piratske kao loši kafići u centru Dubrovnika. Evo konkretnih primjera.
U suvenirnicama s hranom i pićem oko Carrere, glavne ulice centra Rovinja, naletjeli smo na Kozlovićeve i Benvenutijeve bazične malvazije za 160 kuna. Te buteljke u normalnoj maloprodaji koštaju između 75 i 95 kuna. U jednom dućanu blizu tržnice, koji se čak zove vinoteka, vidjeli smo Cattunarov osnovni teran za 130 kuna. U Sparu to isto vino košta manje od 70 kuna.
U jednom starom vinskom baru na Carreri koji prodaje vina i za van, ugledali smo niz boca Taittingera, što nas je razveselilo jer nam Taittinger ovoga ljeta baš jako paše. Na bocama, međutim, nije bilo cijene. Konobar nije znao koliko Taittinger košta, niti ga je uspio pronaći u kompjutoru, pa nam je rekao da dođemo malo kasnije. Taj lokal, dakle, prodaje vina koja nigdje nisu zavedena. Svratili smo ponovo oko četiri popodne, Ni konobar u drugoj smjeni nije imao pojma koliko košta Taittinger Brut Reserve, pa je nazvao gazdu, koji mi je kazao da je cijena 500 kuna.
E sada, Taittinger svugdje u maloprodaji košta između 299 i 350 kuma. Podrazumijeva se da svi ovi dućani s piratskim odnosom prema vinu ne primaju kartice, a neki od njih drže buteljke na vanjskim policama, na 35 do 40 stupnjeva. Da su bar malo duhoviti, mogli bi staviti natpis: Želite li probati kuhanu malvaziju? Rovinjska maloprodaja vina jedna je neviđena prijevara, posve nekarakteristična za Istru.
Odgovorni istarski vinari trebali bi poduzeti sve što mogu da se njihove buteljke ne pojavljuju u rovinjskim suvenirnicama i lažnim vinotekama. Dodatni je problem, međutim, u tome što je izbor vina u rovinjskim supermarketima upravo katastrofalan. Zaista je neobično da je maloprodaja vina u najvažnijoj istarskoj turističkoj destinaciji u tako lošem stanju.
