Županijski sud u Rijeci ovih je dana osudio četvoricu Umažana zbog šverca prstaca. Sud je ustvrdio kako su tri četrdesetgodišnjaka i jedan pedesetgodišnjak iz Istre prokrijumčarili najmanje 560 kilograma prstaca. Okrivljeni su školjke izlovljene u Hrvatskoj prodavali u Sloveniji.
Prvooptuženi švercer prstaca dobio je 14 mjeseci zatvora, drugooptuženi i trećeoptuženi po deset, a četvrtooptuženi sedam mjeseci zatvora. Važno je reći da su kazne bezuvjetne, što znači da će ovi uništavači istarske obale vjerojatno završiti u zatvoru, što su definitivno zaslužili.
Izlov prstaca, kojim se dugoročno devastira podmorje, jedan je od najgorih ekoloških zločina u Hrvatskoj, pa je stoga logično da se umaškim slučajem bavio USKOK.
Nismo, međutim, sigurni da osude za umaške kriminalce zaista znače kako je država počela raditi svoj posao kad je riječ o prstacima. Prvo, znamo za najmanje tri restorana u Zagrebu koji povremeno pripremaju prstace. Jedan se nalazi na Prisavlju, drugi u Maksimiru, a treći na Gračanskoj cesti. Nadležni su inspektori već davno mogli kazniti vlasnike tih restorana, i zatvoriti restorane. Ali nisu. A nisu zato, što u sva tri restorana prstace jedu državni dužnosnici i utjecajni velepoduzetnici.
Takav, selektivni odnos prema zakonu upravo je sramotan. Drugo, brojni restorateri i hotelijeri u Dubrovniku tvrde kako hrvatski policajci i carinici sudjeluju u švercu prstaca preko južne granice, budući da je izlov u Bosni i Hercegovini još uvijek legalan, što je samo po sebi skandalozno.
Izlov i prodaju prstaca zaista treba najstrože kažnjavati. Ne postoji ni jedan gastronomski razlog za posluživanje prstaca, jer je u današnje vrijeme ekologija glavni preduvjet bilo kakve gastronomije. Baš zbog goleme ekološke štete koju izaziva izlov prstaca, šverceri prstaca ne bi trebali imati mnogo bolji tretman od švercera droge, dok restorane koji poslužuju prstace valja trajno zatvoriti.
