Najvažniji zagrebački restoranski potez, onaj od početka Tesline do kraja Masarykove, ovih dana, kako je i red, intenzivno miriše po šumskim gljivama. Prošli smo petak u Carpacciu ručali fenomenalne, jako mesnate i aromatične vrganje sa žara.
Carpaccio, koji redovito prvi u gradu dobiva vrhunske vrganje, priprema još fritaju, pastu, rižoto i scallopine s vrganjima. Susjedni Vinodol na svoj je tjedni jelovnik pak uveo carpaccio od vrganja, klasično jesensko jelo od kojeg zagrebački restorani nepotrebno zaziru, jer se valjda plaše sirovih šumskih gljiva. Vinodolov carpaccio od vrganja jako je mirisan, zemljast i bogat šumskim, zagasitim okusima, dok kokice od heljde osiguravaju zabavan teksturalni kontrast.
Budući da vrganji vole kiselinu, možda ne bi bilo loše da je Vinodol svoj carpaccio od vrganja obogatio s par kapi nekog ozbiljnog jabučnog ili tamnog rižinog octa, no i ovako je riječ o jednom od najatraktivnijih sezonskih jela u centru Zagreba. Kako bi cijeli ručak ostao u istom duhu, za predjelo u Vinodolu naručili smo finu baršunastu juhu s tartufima punu tankih feta sirovih crnih tartufa. Veseli nas vidjeti da se visoko komercijalni restorani u centru Zagreba pridržavaju pravila sezonskog kuhanja s jako dobrim svježim sastojcima.
