Magazin Time objavio je svoju prvu godišnju listu 100 Najboljih mjesta na svijetu. Lista se sastoji od tri dijela: atrakcija koje treba vidjeti, hotela u kojima treba odsjesti i restorana i barova u koja treba otići. Ideja liste je predstaviti novije destinacije koje su relevantne i vrijedne posjeta ali možda još nisu postale masovno poznate.
Uži izbor napravljen je tako što su od svojih urednika i dopisnika iz cijelog svijeta te od desetaka stručnjaka iz turističke i ugostiteljske industrije tražili nominacije u nizu kategorija: muzeja, parkova, barova, tematskih parkova, restorana, krstanje, hotela. Komisija u sjedištu Timea svaku je nominaciju ocijenila po ključnim faktorima, kvaliteti, originalnosti,inovativnosti, održivosti i utjecaju koji mjesto ima. Iz Hrvatske nema nikoga, ali je na listu najboljih restorana i barova ušla slovenska Hiša Franko iz Kobarida, koju vodi sjajna chefica Ana Roš. Cijelu listu možete pogledati OVDJE. Donosimo popis restorana i barova koji su ušli među 100 najboljih mjesta na svijetu.
Atlas Bar poznat je po svo Gin Toweru i jedinstvenom art deco interijeru. Gin Tower sadrži 1000 rijetkih vrsta gina i destilata. Atlas je počeo kao restoran, ali konkurencija u Singapuru bila je prejaka pa su se odlučili izdvojiti kao bar s jedinstvenim iskustvom.
Specifičnost ovog restorana je da chef Edouardo Jordan, prvi afroamerikanac koji je dobio James Beard nagradu za najbolji novi restoran, uz iskrenu, narodnu hranu koju poslužuje gostima, daje i porciju povijesti. Zidovi u JuneBaby prekriveni su slikama s prizorima starim stotinama godina, a na web stranici restorana je pojmovnik namirnica koji, primjerice, objašnjava kako je kukuruzni kruh postao popularan među robovima.
Chef Paul Pairet s Ultravioletom je svijetu prodao četverodimenzionalni fine dining, s večerama od 20 slijedova na koje goste vode zavezanih očiju, multimedijalnim prezentacijama i “psycho tastingom”. Ultraviolet je otvoren 2012. godine i nedavno je dobio treću Michelinovu zvjezdicu,
Prvi ramen bar s Michelinovom zvjezdicom poslužuje samo 150 zdjela dnevno. Ispred skromnog lokala na rubu Tokija redovi se stvaraju već u šest ujutro. Tsuta ima sedam restorana u cijeloj Aziji i pretvara se u poslovn carstvo izraslo iz malog tokijskog lokala u kojemu chef Yuki Onishi i dalje kuha i poslužuje svaku zdjelicu ramena.
Iza ovog bistroa u Sao Paulu stoji slavni chef Alex Atala (D.O.M.), Ideja restorana je eliminirati bacanje hrane, osigurati pristupačne cijene za goste i školovati zaposlenike za izazove novog doba u restoranskoj industriji. Bio zasad uspijeva u svemu. Većina jela koošta ko 15 dolara i svaki dan pronalaze nove načine korištenja namirnica bez otpada. Chef Raul Godoy radi pesto od avokadove kore i peče koštice papaye i lubenice za kruste na mesu.
George Chen otvorio je desetak restorana uključujući Betelnut koji je dobio nagradu Fondacije James Beard. Eight Tables hvaljen je kao njegov najambiciozniji projekt dosad. S tasting menijima od 10 slijedova, Eight Tables njeguje si fang cai stil opuštenih zatvorenih privatnih večera, tradicije nastale u eri dinastije Qing, kada je kineska elita pokazivala svoje privatne chefove na raskošnim elegantnim kućnim večerama. Cijene počinju s 225 dolara, a osjećaj profinjenog zatvorenog kluba stvara dizajn studija AvroKO.
Ovaj restoran otvoren u ženskom zatvoru San Diego u Kartageni vode zatvorenice i dio je projekta Fundacin Interno, kojemu je cilj resocijalizacija kroz zbližavanje zatvorenika i građana. Zatvorski zidovi u restoranu oslikani su cvjetnim muralima i ukrašeni šarenim detaljima, poslužuje se kolumbijska kuhinja i imaju dosta visoku posjećenost.
Otkad je Ryan Chetiyawardana otvorio Dandelyan 2014. taj je bar mjerilo nivoa i inovativnosti na svjetskoj sceni craft koktela. Nije samo stvar u istraživačkom duhu barmena, nego u kompletnoj usluzi i doživljaju koji definiraju Dandelyanov brend. Liste koktela se stalno mijenjaju, bar goste tjera da razmišljaju o idejama za koje nisu spremni, od odnosa ljudi i biljaka do tretiranja otpada u bartenderingu.
Virgilio Martinez jedan je od najvažnijih chefova današnjice. Njegove progresivne ideje idu toliko daleko i duboko, da se često ni ne vide u samim jelima koliko u cijelom novom sistemu koji gradi oko svog restorana u Limi, koji je doveo peruansku kuhinju na kartu svijeta. Martinez se kroz svoje restorane i organizaciju Mater Iniciativa bavi reformom restoranskog biznisa, gastronomskom arheologijom i ozbiljnim ekološkim i društvenim aktivizmom. Centralovi meniji organizirani su po nadmorskim visinama kako bi pokazali raznolikost peruanskih mikroklima, a u novom restoranu Mil na više od 3000 metara, Martinez obnavlja drevna prehrambena i medicinska znanja i filozofije Inka u današnjem vremenu.
Ovaj je restoran vratio život u zamrli centar industrije čelika. Otvoren je prošlog ljeta u bivšoj trgovini automobila, nakon što su vlasnici na Kickstaretru skupili rekordnih 310.225 dolara. Superior Motors bavi se modernom američkom kuhinjom i zapošljava bivše radnike u čeličanama. Cilj je pokrenuti kuharsku školu u Braddocku i pretvoriti cijeli kraj u gastronomsko središte stvarajući nove šanse za lokalne stanovnike.
Vlasnica Amshama Bailey rođena je u Bronxu u južnjačkoj obitelji, kuhanje je studirala na nagovor prijatelja koji su uživali u njenoj hrani, mentorica joj je bila chefica Gabrielle Hamilton, a u restoranskoj industriji se zatekla mimo svojih očekivanja, kad ju je otkrio venture ulagač Johno Morisano. Restoran radi u nekad segregiranoj autobusnoj stanici u Savannah, u Georgiji. The Grey miješa afričke, europske i klasične južnjačke utjecaje. Eater ga je proglasio Restoranom godine 2017.
Ana Roš srušila je sve lokalne granice i dovela svjetsku gastronomsku javnost u minijaturni gradić na Soči, pokazavši joj usput cijelu slovensku scenu. Hiša Franko bavi se progresivnom istraživačkom kuhinjom s namirnicama koje dolaze iz kruga od 60-tak kilometara od restorana. Delikatna, precizna, bukolička kuhinja Ane Roš promijenila je pojam lokalne hrane u Sloveniji ali i puno šire.
Rene Redzepi u Nomi nas je natjerao da počnemo drugačija promišljati sezonalnost, lokalnost i održivost. Dovoljan doseg za cijelu karijeru, ali u novom izdanju restorana Redzepi pokazuje da ne samo da nema namjeru stati, nego da je tek počeo. S tri sezonska menija (šumskim, morskim i veganskim) i ludim fermentacijskim laboratorijem, Nomina kuhinja je radikalna, i dalje pionirska i sve ljepša.
Kolumbijska chefica Leonor Espinosa više od deset godina kreira jela od lokalnih sastojaka poput coroza, vrste acai bobica, mrava i kajmana. Lani je dobila prestižnu svjetsku kulinarsku nagradu u Baskiji ali to je tek početak njezina uspona. Restoran Leo Bogotu je promovirao kao gastro destinaciju, a konačni cilj je pomoći lokalnim zajednicama kroz fondaciju FUNLEO.
“Hrana može više nego hraniti nas – može nam promijeniti živote,” tvrdi Kerry Brodie, šefica bruklinskog lokala Emma’s Torch čiju posadu gotovo u potpunosti čine kuhari izbjeglice iz cijeloga svijeta. Brodie želi svoje goste izložiti novim utjecajima, jelima iz drugih kultura i tradicija i pomoći chefovima da nađu drugi dom. Nude dvomjesečna stažiranja, plaćene lekcije engleskog jezika i povezivanje s drugim njujorškim restoranima koji doseljenicima mogu dati stalni posao.
Indian Accent u Indiji je postavio standarde profesionalnog fine dininga. Chef Manish Mehrotra bavi se modernom, inventivnom indijskom kuhinjom, s drugim restoranom u New Yorku otvorenim 2016. s izvrsnim recenzijama.
The Lost Kitchen mali je grad u Maineu pretvorio u obaveznu destinaciju za foodieje. Liste čekanja za menije od sedam slijedova koje chefica Erin French priprema u starom mlinu narasle su na nekoliko mjeseci. Nakon što su u 11 dana dobili 20.000 zahtjeva za rezervacije, odlučili su primati rezervacije samo putem razglednica. “Što stvara više raste, pokušavamo biti što jednostavniji,” kež French.
Nije čudo da je gejšin sin postao majstor japanskog principa omotenashi, nesebičnog gostoprimstva, piše Time o chefu Zaiyu Hasegawi, koji je za Den nedavno dobio drugu Michelinovu zvjezdicu. Razigrani Hasegawin doprinos tradicionalnoj japanskoj kuhinji definirao je Den kao jedinstveno mjesto koje mijenja pojam japanske kuhinje.
Koks je nekad bio skromni bistro na zabačenoj lokaciji. Onda ga je 2013. preuzeo chef Poul Andrias Ziska koji je Koks razvio u mjesto koje je nepoznatu kuhinju Farskih otoka, njegova rodnog mjesta, učinio svjetski poznatom. Sve od fermentiranog janjećeg sala do punjenih morski ptica na Ziskinom meniju doprinosi međunarodnoj raspravi o budućnosti hrane. Koks je prvi restoran s Farskih otoka s Michelinovom zvjezdicom.
Chefica May Chow je već bila zvijezda u usponu kad je lani otvorila ovaj restoran. Happy Paradise je posveta Hong Kongu 60-tih i bavi se visokom kuhinjom temeljenom na kantonskim klasicima. “Ne bojimo se poslužiti cijele ptice ili mozgove,” kaže Chow, ali u Happy Paradiseu su ipak popularnija jela poput goluba dimljenog na čaju ili vafla od kiselog tijesta s kokošjom masti.
Vespertine je otvoren u srpnju 2017. u zgradi koju nazivaju križancem svemirskog broda i vafla. Posluga priča malo kako gostima ne bi remetila iskustvo, restoran ima vlastitu glazbenu temu koju su skladatelji Jeremy Galindo i Christopher Royal King nazvali “auralnim mikrokozmosom”, a meni je pun smjelih kombinacija poput jakovskih kapica s usoljenim šlijvama ili dimljene kštan srži s kritaliziranim lukom ili endivije s bademima, geranijem, crnom limetom i ikrom. Cijene menija koji se znaju rastegnuti na više od 18 slijedova počinju s 250 dolara. “Mi smo čudan restoran, jer ne spadamo ni u jednu kategoriju, ” kaže chef Jordan Kahn, za kojega je Vespertine prije svega živi organizam.
