Petnaestogodišnja Francuskinja Natasha Ednan Laperouse u srpnju 2016. kolabirala je na British Airwaysovu letu iz Londona za Nicu, na koji se ukrcala s ocem i prijateljicom iz škole. Natasha je bila teška alergičarka i njezin otac odmah je prepoznao simptome anafilaktičkog šoka. Kćeri je dao duplu dozu injekcija s njezinim lijekom ali unatoč borbi za njen život, Natasha je nekoliko sati kasnije umrla u bolnici u Nici.
Istraga, čiji rezultati će skupa sa svjedočenjima sudionika tragedije ovih dana biti predstavljeni pred sudom, pokazala je da je koban za Natashu bio sendvič koji je prije leta kupila u Pret a Mangeru u zračnoj luci Heathrow. Pret a Manger je britanski lanac brze hrane s 500 lokala u cijelom svijetu, koji je u svibnju za 1,5 milijardu funti kupio JAB Holdings, luksemburški investicijski fond u vlasništvu njemačke obitelji Reimann.
Natasha je prije leta pojela njihov baguette s artičokama, maslinama i tapenadom. U sendviču je bilo sezama, na koji je tinejdžerka bila jako alergična. Natasha to nije mogla znati, jer sezam je sezam bio u tijestu pa se nije vidio, a nigdje nije bio navedeno da je među sastojcima, niti da je prisutan u tragovima. Iako je sezam na listi 14 alergena koji se u cijeloj EU moraju deklarirati u hrani i piću, Pret a Manger to nije bio dužan učiniti, jer se u Velikoj Britaniji alergeni na hrani koja se priprema ili dovršava u kuhinjama ovakvih lanaca i trgovina, ne moraju deklarirati kao što moraju na pakiranoj hrani za supermarkete.
Umjesto toga, lokali koji pripremaju hranu moraju imati tablu s općenitim upozorenjem kupcima da za sve vezano uz alergije upitaju prodavače koji su educirani za to, a upozorenja se nalaze i u kompanijskim materijalima u lokalima i na internetu.
Ta je rupa u zakonu ostavljena kako bi se male vlasnike zalogajnica, kafića, kioska i sendvič shopova oslobodilo pretjerane regulative. Ali jednu je tinejdžerku stajala života. I to nije jedini razlog zašto britanski i europski mediji s tolikim zanimanjem prate suđenje na kojemu će svjedočiti Natashin otac, pilot British Airwaysova aviona, prodavač i menadžer Pret a Mangera na Heathrowu, njihov direktor za sigurnost proizvoda, bolničari hitne pomoći i drugi.
Niti je razlog samo činjenica da bi ovo suđenje moglo promijeniti pravila igre za europsku prehrambenu industriju. Javnost je ogorčena zato što proizvođači hrane i pića već godinama bezuspješno mole Europsku komisiju da donese jedinstvena pravila o procjeni rizika i označavanju alergena na prehrambenim proizvodima.
Pret a Manger je među firmama koje su i prije ovog slučaja samoinicijativno počele unapređivati informiranje kupaca o alergenima, a istraga će na ustanoviti jesu li u tome bili dovoljno savjesni (razni slučajevi pritužbi kupaca ukazuju da nisu). Pravni stručnjaci misle da bi suđenje moglo izazvati seriju privatnih i kolektivnih tužbi, ovisno o tome što pokaže izvještaj s obdukcije.
Proizvođači hrane i pića lani su u rujnu tražili od Europske komisije da ujednači propise o deklariranju alergena. Europska unija ima stroga pravila o tome, sezam je među 14 alergena koji moraju biti označeni na deklaracijama, ali sistem nije standardiziran. Proizvođači kažu je najveći problem u označavanju alergena koji u hrani i piću mogu biti u tragovima, jer nikad ne mogu jamčiti da su njihovi proizvodi potpuno nekontaminirani.
Tvrde da općenita upozorenja o alergenima u tragovima koja viđamo na deklaracijama nisu dovoljna, jer prema sadašnjim propisima svaka članica zasebno odlučuje o tome kolika je količina alergena zbog koje se oni moraju deklarirati na proizvodima. FoodDrinkEurope, lobistička grupa koja zastupa velike europske proizvođače hrane i pića poput Danonea, Nestlea, Ferrera, Coca Cole i drugih, upozorila je da zbog nepostojanja jedinstvenog standarda označavanja, deklaracije gube kredibilitet među kupcima i ugrožavaju alergičare, jer ljudi misle da način na koji su alergeni deklarirani na proizvodima predstavlja stupanj rizika, a ne odraz lokalnog zakonodavstva.
U konačnici, piše Euractiv koji prati ovu incijativu, to što nema univerzalnih propisa o metodama procjene rizika i označavanju na deklaracijama ugrožava i jedinstveno europsko tržište, jer proizvodi iz članica s labavijim propisima teže ulaze na tržišta članica u kojima su ti propisi stroži. Proizvođači su od Europske komisije tražili da za sve članice odredi precizne i iste gabarite o količinama alergena i označavanja na proizvodima, i upozorili da svako označavanje mora biti rezultat strogo kontroliranog znanstvenog procesa.
“Kupci moraju znati da je ono što na proizvodu piše o njegovoj sigurnosti posljedica precizne procjene rizika,” tvrde. Oko 90 posto europskih proizvođača hrane i pića glavninu svojih prihoda stvara unutar EU. No, problem je i globalna sigurnost kupaca.
Pret a Manger je prije Natashine smrti imao sličan slučaj u Americi, gdje ih je u rujnu 2015. izvjesni Davit Matt tužio zbog anafilaktičkog šoka u koji je upao zbog nedeklariranog sezama u njihovu sendviču. Mattov problem bio je što američki zakoni nalažu da se na hrani mora deklarirati osam najjačih alergena, a sezam nije među njima.
Samo u Americi 15 milijuna ljudi pati od raznih oblika alergija na hranu, u Europskoj uniji oko 7 milijuna. Globalni trendovi pokazuju da se alergije na hranu stalno šire, najviše u razvijenim zemljama. Sudeći po upozorenjima proizvođača, u Europskoj uniji vlada nered u propisima, a o ujednačavanju sigurnosti na globalnoj razini, u vremenu kad je jedna od glavnih misija američkog predsjednika sabotirati sve od WTO-a do bilateralnih trgovinskih sporazuma, iluzorno je razmišljati. U međuvremenu, rastuća ranjiva populacija ljudi koji pate od alergija na hranu i intolerancija ostaje nezaštićena.
