Lanjska je godina, među ostalim, u Hrvatskoj bila i godina teških gastronomskih gubitaka. Zatvorili su se neki od najambicioznijih restorana, a pojedini naši najtalentiraniji chefovi više ne rade u javnom dijelu restoranske industrije. Evo kratkog i sentimentalnog podsjećanja na one koji nam najviše nedostaje i koji će nam sigurno nedostajati u 2019.godini.
Ab Ovo je bio jedinstveni gastronomski bistro, koji je ujedinjavao visoku kulinarsku tehniku, maksimalno pošten odnos prema hrani i moderan pristup kuhanju s neobično prijateljskom atmosferom i uglavnom šire prihvatljivim cijenama. Još uvijek mladi chef Filip Horvat, zapravo je role model suvremenog kuhara. Riječ je o čovjeku visoke radne etike, s puno strasti za učenjem i s bogomdanim talentom. Nadamo se da ćemo ga uskoro ponovo vidjeti kako kuha u nekom ozbiljnom restoranu.
Jedno od većih zadovoljstava, kad smo se lani na kraju dana vraćali s milijuntog sastanka, pružao nam je posjet slastičarni Time u Teslinoj, gdje smo uzimali tri ili četiri spektakularna kolača za van. Pastry chef Robert Hromalić digao je zagrebačko i hrvatsko slastičarstvo na sasvim novu, međunarodno relevantnu razinu, no poslije prvog naleta entuzijazma pokazalo se da Zagrepčani ipak nisu spremni plaćati 40 ili 50 kuna za jedan kolač.
Okej, Tvrtko Šakota nastavio je kuhati i poslije Xata, te željno očekujemo start njegova novog projekta. No, Xato nam svejedno jako nedostaje bog dva razloga. Prvo, ondje se pripremala uvjerljivo najmodernija i najuzbudljivija hrana u Zagrebu.
Drugo, Xato je uređenjem, ambijentom i energijom ostavljao dojam mjesta toliko različitog od svoje okoline, da ste ondje mogli zamisliti kako ste otputovali iz Zagreba negdje prema Kopenhagenu. Možda se i zato nije isplatio.
Priska Thuring najzaslužnija je za renesansu Dubravkina puta, jednog od najljepše uređenih zagrebačkih restorana. Gospođa Thuring jako je korektna osoba, pa stalno ponavlja kako u Dubravkinom putu i sada rade vrhunski profesionalc i da se ondje zapravo ništa nije promijenilo. U stvarnosti, međutim, to nije točno.
Najelokventnijeg hrvatskog chefa nema na sceni već više od dvije godine. Gospodin Barbieri, koji radi u Dohi, zaista nedostaje Hrvatskoj. Riječ je o čovjeku koji ima puno znanja, stila, dobrog ukusa, koji je beskrajno duhovit i koji je kadar artikulirati probleme i njihova rješenja. Uz sve to, Barbieri još i jako dobro kuha.
