Unatrag nekoliko godina stvorila se, napokon, velika razlika između modernih restorana nacionalne kuhinje i restorana tradicijske nacionalne kuhinje: modernistički restorani nacionalne kuhinje uglavnom dolaze iz fine dininga (Nav, Nebo, Korak, Pelegrini) i reinterpretiraju osnovne postavke hrvatskih regionalnih kuhinja.
Tradicijski se restorani bave konvencionalnin, katkad rustikalnim kuhanjem koje, međutim, može biti jako dobro ili izvrsno i izvan granica svog žanra. Evo liste šest ozbiljnih tradicijskih restorana u Zagrebu i okolici.
Tač je nesumnjivo najbolji i najpopularniji zagrebački tradicijski restoran. Tač obilježavaju vrhunski sezonski sastojci, tehnički visoka razina kuhanja i zaista iznimna komunikativnost hrane, što nije lako postići. Tač obitelji Miletić jedna je od stvarnih, živih institucija zagrebačke restoranske scene.
Prije deset ili više godina Špilja je afirmirala drukčiji, nekonvencionalni pogled na samoborsku kuhinju. Sada nam se čini da je Špilja postala tipičan tradicijski restoran, s prvorazrednim sastojcima (vrhunska teletina, svježi vrganji) velikim porcijama ambicioznom i opsežnom vinskom kartom i solidnim kuhanjem.
Gabrek je ultrakonzervativna gostionica koja se polako približava stotom rođendanu. Kod Gabreka sve je uvijek isto, više manje sve je dobro (pečena teletina, pastrve, juha od vrganja) svega ima previše i ništa nije skupo.
Okrugljak je najstariji aktivni restoran u Zagrebu, a vjerojatno i u Hrvatskoj. Okrugljak radi gotovo neprekidno od 1913. godine. Vlasnik Okrugljaka Božo Crnjac spada među ljude koji su stvorili suvremeno hrvatsko ugostiteljstvo. Okrugljaku već dugo treba gastronomski face lifting, ali pojedina jela poput mliječne janjetine i dalje su odlična. Vinska karta jedna je od boljih u Zagrebu.
Ponistra je vrlo dobra riblja konoba s puno malih dalmatinskih jela, ali i s vrhunskom oboritom ribom. Ponistra podsjeća na slavne dane trešnjevačke Korkyre, u kojoj je Ivica Račan katkad slavio rođendane.
V starem melinu, restoran s lijepom terasom na potoku u zapadnom dijelu Zagreba, postao je ekscentrično popularan. Vikendima se ondje ne može ući bez rezervacije a parking je toliko prepun da gosti moraju tražiti mjesto za auto u okolnim ulicama. V starem melinu priprema pastrve iz vlastitog ribnjaka, koje su doslovno žive dok ih gosti ne naruče.
