Današnja Slobodna Dalmacija donosi veći članak o sustavu dvostrukih cijena u restoranima i kafićima na Jadranu. Slobodna članak počinje primjerom jednog splitskog restorana, gdje se rižoto domaćim gostima naplaćuje 90 kuna, a strancima 120.
Na jelovniku je, međutim, istaknuta samo viša cijena, dok se domaćim gostima odobrava popust od 25 posto, što na meniju ne piše. U članku se tvrdi kako je riječ o masovnoj praksi u cijeloj Dalmaciji, uključujući njena najskuplja turistička odredišta poput Dubrovnika, Hvara i Splita.
Logika dvostrukih cijena sasvim je jasna: domaće se goste nastoji zadržati nešto nižim cijenama izraženim kroz popuste, dok se strancima pokušava uzeti što više novca. Ova piratska praksa, ako je zaista toliko raširena kao što tvrdi splitski dnevnik, nevjerojatan je primjer poslovne kratkovidnosti , koji duboko kompromitira hrvatsku restoransku i turističku industriju.
Jer, zašto bi turisti dolazili u zemlju koja ih tretira kao neravnopravne goste, koje se naočigled pokušava opljačkati. Praksa dvostrukih cijena još je jedan od bedastih i polukriminalnih ispada amaterskog dijela hrvatskog ugostiteljstva: najbizarniji takav eksces dogodio se prije dvije godine, kad je jedan otočki ugostitelj stranim gostima naplatio buteljku Stagnuma nekih 25 tisuća kuna. No, ta praksa zapravo dolazi iz komunizma, kada su hoteli imali službene dvostruke cjenike, za domaće i strane goste.
