Eater je danas objavio zanimljivu i poučnu priču zaposlenici jednog McDonaldsova restorana u New Jerseyu. Gospođa je nadređenim regionalnim menadžerima napisala nekoliko izvještaja o težim sanitarnim prekršajima u tom restoranu, uključujući naslage crne plijesni u strojevima za proizvodnju sladoleda. Njeni kolege reagirali su defanzivno i agresivno. Počeli su je fizički i verbalno i rasistički maltretirati na radnom mjestu.
Slučaj je završio na sudu. Ovdje je, međutim, puno značajnije pitanje koje taj slučaj postavlja. Ono glasi: treba li osoblje pojedinog restorana prešutjeti loše prakse u restoranu, od higijenskih pitanja preko varanja na računima, prodaje pokvarene ili krivo označene hrane ili čak dilanja droge, ili takve postupke treba odmah prijaviti voditelju i vlasniku restorana, odnosno direktoru hotela u kojem restoran radi?
Pojednostavljeno: treba li osoblje prikrivati loše stvari u restoranu u ime solidarnosti s kolegama, ili treba upozoravati na te loše stvari kako bi restoran postao bolji?
Odgovor na ovo pitanje jako je težak i kompliciran. U četvrt stoljeća koliko se bavimo ovim poslom, konobari i kuhari bezbroj su nas puta upozorili da njihov restoran prodaje smrznutu ribu pod svježu, da je tuna za sushi pokvarena ili da je pljeskavica umiješana još prekjučer. Ili da se makedonska janjetina prodaje pod pašku, a da se deklarirani teleći bečki zapravo radi od svinjetine, pa ako prođe prođe.
U malim je restoranima problem u tome što sam vlasnik najčešće potiče ili izravno naređuje i organizira takve postupke, pa se osoblje nema kome žaliti. U velikim restoranima, hotelima i restoranskim lancima, onaj tko se formalno žali zbog loših praksi u kuhinji, naplati i servisu ili u čišćenju prostorija, zaista riskira osvetu svojih kolega, kao što se dogodilo gospođi iz Eaterova članka.
Pa ipak, uvjereni smo da restoransko osoblje, gdje i kad god može, mora prijavljivati nepoštene prakse u svojim lokalima. Jer, ako se želite ozbiljno, profesionalno baviti bilo kojim poslom, ne možete prešućivati činjenicu da se netko kraj vas namjerno pogrešno i nemarno bavi tim poslom.
To nije pitanje cinkanja već profesionalne savjesti, koja je u restoranskom biznisu važnija nego drugdje jer restorani izravno utječu na fizičku sigurnost svojih gostiju.
