Prošle je nedjelje jedan dalmatinski poljoprivrednik za svojim štandom na tržnici Kvatrić držao solilokvij o vrstama i kvaliteti robe koja se prodaje na sve popularnijem zagreačkom placu.
“Oni niže kraj kioska, oni su svi preprodavači,” govorio je glasno težak iz Kaštela, “Oni svoju robu kupuju na zelenoj tržnici. Ta je roba uglavnom iz uvoza ali je oni često proglašvaju domaćom. I ta roba ne može biti svježa, jer je dugo stajala u hladnjačama. Neki kupci to znaju i prepoznaju, pa kod njih nikad ne kupuju jagode i trešnje. No, većina pojma nema.”
Kad je riječ o sezonskom, ranom voću i povrću, glasni gospodin s Kvatrića aposlutno je u pravu. Na prvom, ističnom redu klupa na Kvatriću možete kupiti dobre papaje, zreli mango, fine banane i slatko makedonsko grožđe, ali nipošto prvo sezonsko voće i povrće, osobito ne ono domaćeg porijekla.
Tržncia Kvatrić jutros se crvenila od trešanja i jagoda. Prošle nedjelje ondje uopće nije bilo trešanja osim na jednoj preprodavačkoj klupi, dok su se danas prodavale na barem dvadesetak mjesta.
Trešnje na zapadnim klupama, prema Šubićevoj, koje pretežno drže proizvođači, izgledale su puno prirodnije, jedrije i svježije nego trešnje u prvom redu istočnih klupa, koje se nude između par kašeta južnog voća i svakovrsnog povrća sa zelene tržnice.
Pa smo kupili kilogram trešanja iz Zadra za 40 kuna, što je bila jedna od viših današnjih cijena. Trešnje su, međutim, fenomenalne: sočne, slatke, čvrste, s onim neponovljivim okusom, zbog kojeg svake godine jedva čekamo sezonu trešanja, jedne od rijetkih sorti voća u kojem se može uživati samo dva mjeseca godišnje.
