Poslije par tisuća kilomteara po Jadranu, od Dubrovnika i Splita, preko otoka, do Istre i natrag i tako nekoliko puta, ovogodišnji dojmovi o ljetu na Jadranu prilično sun nam mješoviti. Ne mislimo samo na očiglednu stagnaciju turističkih rezultata poslije višegodišnjeg rasta, nego na same turističke sadržaje, koji uglavnom nisu napredovali. Hrvatski turizam ovog je ljeta djelovao pomalo umorno, a u pojedinim segmentima drastično neprofesionalno Izdvojili smo ipak nekoliko događaja, pojava i mjesta koja su nam se jako svidjela, i koja vode hrvatski turizam u ispravnom smjeru.
Prvo, žao nam je što smo Lemongarden otkrili s nekoliko godina zakašnjenja. Međutim, zaista mislimo da stalno treba naglašavati kako je riječ o posve jedinstvenom projektu u hrvatskoj turističkoj industriji: radi se o čistom, esencijalnom luksuzu koji je savršeno interpoliran u povijesno-urbanistički i prirodni kontekst malog mjesta na otoku, Od prelijepih vrtova do kuhinje chefa Ante Udovičića, Lemongarden zaslužuje najviše ocjene.
Rovinj i Šibenik dvije su destinacije koje pokazuju u kojem bi se smjeru trebao razvijati hrvatski turizam. Obje su izbjegle napastima premasovnog, industrijaliziranog i beskarakternog turizma, obje su zadržale svoj gradski značaj te istaknule najbolje svoje strane, i obje su gastronomski važne(dvije od tri hrvatske Michelinove zvjezdice). Obje, naposljetku, postaju međunarodno relevantne izvan pune sezone, pri čemu mislimo na Chef’s Stage u Šibeniku i na niz kongresnih manifestacija u Rovinju. Šibeniku nedostaju pravi hoteli, iako nedavno otvoreni Bellevue pokušava ublažiti situaciju.
Konavle i Pelješac čine onu lijepu stranu dubrovačkog turizma koju poznaje malotko osim insajdera. I Konavle i Pelješac pejsažno su i ambijentalno spektakularni, u poželjnom kontrastu s dubrovačkom obalom. I Konavle i Pelješac raspolažu s ponešto, ali premalo, atraktivnih prostora za iznajmljivanje, i Pelješac i Konavle mogu proizvoditi odlična lokalna vina te mogu razviti originalnu gastronomsku ponudu. Obje se ove dubrovačke subdestinacije moraju čuvati masovnog turizma, te se trebaju usmjeriti prema gostima viši specifičnih zahtjeva. Pelješac, nažalost, još pati od stanovite prometne izolacije.
Samo dokumentacija u našem računovodstvu zna koliko smo se puta ovog ljeta vozili trajektima, a ni jednom nismo imali ni jednu zamjerku. Skoro uvijek kad su se stvarale velike gužve, uvodile su se izvanredne linije, pa su tako trajekti plovili mnogo češće nego po plovidbenom redu, što je zaista profesionalan pristup poslu. Osoblje je, neovisno do gužvi i vrućina, gotovo uvijek bilo iznimno ljubazno i efikasno. Trajekti su se i ove godine pokazali strahovito važnim segmentom naše turističke infrastrukture. Nažalost, trajektne luke i mala pristaništa često su nedopustivo zapušteni.
Rovinjski The Melegran, mali hotel s osam soba, ne samo da je jedan od najbolje uređenih hotela na Jadranu. Melegran pokazuje smjer razvoja malog hotelijerstva, koje mora biti specifično, i koje mora tražiti svoju publiku kroz sustav zajedničkih vrijednosti, ukusa i sklonosti koje pojedini hotel dijeli sa svojim gostima. Melegran je primjer visoko artikuliranog nišnog pristupa hotelijerstvu i turizmu, što je hrvatskoj turističkoj industriji upravo neophodno.
Otvoriti luksuzni japanski restoran na otoku priličan je rizik. Vjerujemo da se taj rizik isplatio, zbog dva razloga. Prvo, Matsunoki je zaista odličan restoran s prvorazrednim sastojcima, što je za sushi i sashimi apsolutno presudno.
Drugo, Matsunoki je već u prvih mjesec dana rada bilježio po pedesetak couverta po večeri, što je za novi, i još hotelski restoran u procesu uhodavanja, odličan rezultat. Matsunoki je definitivno restoransko otvorenje godine na Jadranu (kao što smo već naglasili, pop-up restorane ne uvrštavamo na naše liste nego samo one za koje možemo pretpostaviti da će raditi i iduće ljeto).
Za nautičare i redovite posjetitelj Kornata Fešta je stara vijest. Za one koji je posjećuju prvi put, osim što je nova, Fešta je i prilično impresivna. Ne zbog hrane, koja je svježa i dobra ali na tom dijelu Jadrana zna se kuhati i zanimljivije i uzbudljivije. Ne zbog samog otoka koji , budimo realni, nije spektakularan. Nego zbog preciznog, sveobuhvatnog poslovnog koncepta koji podrazumijeva sve što vam može trebati na polupustom otoku: od marine i beach bara, preko vrlo dobrog restorana, do luksuznih šatora. Fešta je naprosto ozbiljan biznis, kakvih je našem turizmu potrebno u što većem broju.
