Danas smo u Baltazar otišli na ručak zbog lijepe terase iza zgrade: sunčate se na livadi, sjene ne dolazi prije tri popodne, a srijeda u Zagrebu ionako je bila jako topla. U Baltazar zapravo nismo došli zbog hrane, jer je hrana u tom legendarnom restoranu koji postoji već četiri desetljeća zadnjih godina bila uglavnom prosječna, uz povremene veće greške.
Danas je, međutim, hrana u Baltazaru bila odlična, uvjerljivo najbolja unatrag osam ili devet godina Veliki su škampi došli jutros i bilo su senzacionalno slatki i čvrsti, kao da smo u nekom obalnom restoranu koji ima vlastitog škampara.
Mini lignje na rikuli opet su bile neodoljivoslatke i slasne, pa su nestale s tanjura za tri do pet minuta, dok je tartar biftek bio sasvim korektan. Ni u jednom se jelu nije dogodila ni jedna ozbiljnija pogreška, a okusi su bili snažni, čisti i adiktivni. Baltazar se poslije dosta godina lutanja vraća u jako dobri formu.
Baltazar je danas tradicijski restoran s vrhunskim sastojcima. Vinska lista sadrži nekoliko izvanrednih vina, ali zapravo nije dobra jer je žanrovski potpuno nekonzistentna i ignorira suvremene trendove u vinskoj industriji.
